Vlč. Tomislav Šagud na svojoj web stranici objavio je promišljanje vezano uz svetkovinu Bezgrješnog začeća Blažene Djevice Marije.

Uvod

Današnja je svetkovina za mnoge vjernike dosta zbunjujuća. Bezgrešno začeće koje slavimo ne odnosi se na Isusovo začeće, na trenutak kada je Isus začet. To nazivamo djevičanskim začećem, jer je Isusova majka bila djevica. Naravno da je i Isus bezgrešno začet, ali današnja se svetkovina zove Bezgrešno začeće Blažene Djevice Marije; stoga govoreći o bezgrešnom začeću, ovdje prvenstveno mislimo na trenutak kada je Marija začeta u utrobi svoje majke. Zašto onda iz Evanđelja slušamo o Isusovu začeću? Evanđeoski je odlomak Crkva pažljivo odabrala, samo trebamo znati na koje detalje valja obratiti pažnju.

Protoevanđelje

U prvom čitanju čuli smo poznati izvještaj o padu, odnosno o posljedici pada čovječanstva. Danas nam je važna rečenica gdje Bog govori zmiji: „Neprijateljstvo ja zamećem između tebe i žene, između roda tvojeg i roda njezina: on će ti glavu satirati, a ti ćeš mu vrebati petu.” (Post 3,15). Ovaj se dio zove prvo evanđelje ili protoevanđelje zato što u njemu Bog odmah nakon pada najavljuje da će doći ženin potomak koji će ubiti zmiju, tj. uništiti zlo. Tko je ikada lovio zmije zna da se zmija nikada ne udara po tijelu jer je se tako može samo razjariti. Zmiji se mora zdrobiti ili odsjeći glava da bi je se ubilo. No ženin potomak koji će ubiti zmiju i sâm će biti ranjen od nje – ona će ga ugristi za petu. A ako je zmija otrovna, to znači da će ga zmija ubiti. Naravno, Crkva je u ovom tekstu prepoznala govor o Kristu, koji je uništio Sotonu, ali je u toj pobjedi bio smrtno ranjen.

No ženin potomak koji će ubiti zmiju i sâm će biti ranjen od nje – ona će ga ugristi za petu.

Novi Adam i nova Eva

Krist je ženin potomak, pravi čovjek koji je pobijedio zlo, i zato ga nazivamo novim Adamom (1 Kor 15,45; Rim 5,12). No, znajući da su čovjek i žena zajedno sagriješili te da je Krist novi Adam, crkveni su se oci s pravom pitali tko je onda nova Eva. Odgovor su vidjeli u Mariji. Sveti Irenej već oko 180. godine govori: „Čvor Evine neposlušnosti odriješen je Marijinom poslušnošću.” Sveti Ćiril Jeruzalemski kaže kako je „smrt došla po djevici, Evi, pa je stoga bilo nužno da i život dođe po djevici”. Sveti Jeronim tvrdi: „Smrt je došla po Evi, ali je život došao po Mariji.”

Jedna od posljedica izvornog ili istočnog grijeha (istok je stara riječ za izvor) jest naša prirodna sklonost grijehu…

U Ivanovu evanđelju Isus Mariji namjerno ne govori „majko”, nego „ženo”, aludirajući tako na Knjigu Postanka. Primijetimo da tek nakon pada i izgona iz edenskog vrta Eva dobiva ime. Prije pada oslovljava je se samo riječju „žena”. Isus na taj način govori Mariji, tj. svima nama, da je Marija poput žene u edenskom vrtu prije pada. Prvi su ljudi začeti bez izvornoga grijeha. Jedna od posljedica izvornog ili istočnog grijeha (istok je stara riječ za izvor) jest naša prirodna sklonost grijehu, ono što nas vuče da činimo zlo – zato kažemo da je u istočnom grijehu izvor svakoga grijeha. Kada su stvoreni, Adam i Eva nisu imali istočni grijeh, pa zato ni Isus ni Marija, kao novi Adam i nova Eva, nemaju izvornoga grijeha, što onda znači da ni njihova priroda nije ranjena težnjom prema zlu, nego je poput one prvih ljudi prije pada. Kada kažemo da je Marija bezgrešno začeta, tada govorimo upravo to: da je nastala bez izvornoga grijeha i da stoga nije imala prirodnu sklonost zlu koju svi mi imamo. To nam potvrđuje današnje evanđelje. Čujemo kako joj anđeo Gabriel u svom pozdravu govori: „Zdravo, milosti puna!” (Lk 1,28). Milost i grijeh ne mogu zajedno: ako je Marija bila puna milosti, to znači da u njoj nije bilo grijeha. Odatle zaključak da je Marija bezgrešno začeta.

Fiat

Ali možemo li onda dovesti u pitanje Marijinu svetost? Nije li ona u odnosu na sve nas bila u nepoštenoj prednosti? Ako je bezgrešno začeta, bez urođene sklonosti prema zlu koja nas sve izjeda, gdje je tu svetost? Sjetimo se da je prva žena isto tako bila stvorena bez izvornoga grijeha, ali je svojim neposluhom pustila grijeh u sebe i svoje potomstvo. Marija je također bila kušana da odbije Božji plan, no ostala je poslušna, a upravo se njezine riječi iz današnjeg evanđelja, „Evo službenice Gospodnje, neka mi bude po tvojoj riječi!” (Lk 1,38) shvaćaju kao zavjet poslušnosti Bogu, koji je ona u svemu postojano izvršavala do kraja života. Isus, novi Adam, odolio je kušnji u pustinji i kušnji na križu, a Marija, nova Eva, odoljela je zmijinoj kušnji svojim životom potpunog predanja Božjoj volji – i tako je stvoreno novo čovječanstvo. Marija nije samo bezgrešno začeta nego je i ostala bezgrešna. Zbog toga je odabrana i uzvišena, zato je častimo i dajemo joj sve počasti koje joj pripadaju.

Zaključak

Katekizam, govoreći o bezgrešnom začeću, navodi: „Više nego bilo koju drugu stvorenu osobu, Otac ju je ‘blagoslovio svakim blagoslovom duhovnim u nebesima, u Kristu’ (Ef 1,3). U njemu ju je izabrao, ‘prije postanka svijeta, da bude sveta i neporočna pred njim u ljubavi’ (Ef 1,4).” Katekizam citira dio današnjeg drugog čitanja iz dva razloga. Prvo, pridjev „neporočna” ili „bez mane” sv. Jeronim na latinski prevodi riječju inmaculati, što je izvorni latinski naziv za bezgrešno začeće – immaculata conceptio. Dakle, naziv dogme potječe iz ove Pavlove poslanice.

Drugi je razlog to što Pavao govori kako smo svi pozvani na savršen život bez grijeha, tj. pozvani smo živjeti onako kako je Marija živjela. Marija je utjelovljenje onoga što znači biti kršćanin. Ona je dokaz da ne moramo biti Bog da bismo bili bezgrešni: dovoljni su nam njegova milost i naše čovještvo. Bezgrešni su i sveci u nebu, a Marija nam je inspiracija, poziv i primjer da takvi možemo biti već ovdje, na zemlji.