Puno se danas govori o ljubavi. Puno se pjeva o ljubavi, a malo je onih koji je žive u njezinom pravom smislu.
Naime, prava ljubav je besplatna i bezuvjetna, ne očekuje nikakav uzvrat. To je ljubav na koju Bog zove. A mi smo ljudi iskrivili ljubav. Ona je u ljudi često interesna i sebična. Uvjetna. Naime, treba u svakom čovjeku gledati stvorenje Božje i ljubiti ga poput Boga, bio čovjek loš ili dobar. Zato ljubiti nije uvijek lako, ali je isplativo. Naime, ljubav uvijek pobjeđuje. Tako sebe činimo sretnim čovjekom, a svoju ljubav ne umanjujemo uvjetima i očekivanjima. To je prava božanska ljubav.
Kada ljubimo na “svjetovni” način, onda često nešto očekujemo za uzvrat ili čak uvjetujemo. Ali u duhovnoj ljubavi nema uzvrata ni uvjeta. Tu je razlika između duhovne i svjetovne ljubav.
Duhovna ljubav puno ovisi o naravi i o duši čovjeka. O tome kako smo odgojeni i koju smo donijeli odluku. Kakvu ljubav želim živjeti: duhovnu ili svjetovnu?! Želim li životom odgovoriti na Božji poziv?!
Da zaključimo, nije teško voljeti i ljubiti one koji vole i ljube nas. Ali Isus nas poziva da ljubimo svoje neprijatelje. (Lk 6, 27-28) Mnogi ne vjeruju u takvu ljubav. Ali to je duhovna ljubav.
Dakle, i Pavao nam kaže: ‘Kad…ljubav ne bih imao, bio bih kao mjed koji zveči ili cimbal koji ječi”. Ljubav je jaka emocija. To je naša potreba. Volimo, kao ljudi, nekome pripadati. O tome ovisi i naš odnos s drugima. O ljubavi ovisi naše duševno zdravlje. I naša sreća ovisi o ljubavi. No, mnogi ljube samo zato što očekuju nešto. Mnogi ljube na svoj način! Pa to puno puta završava tragično. Savjetuje nas sv. Pavao u svojoj poslanici Rimljanima: “Nemojte se pretvarati da ljubite druge. Ljubite ih istinski.” (Rim 12,9)
Još su stari Grci razlikovali tri vrste ljubavi: eros, filia i agape. Eros je strastvena ljubav, filia prijateljska ljubav, a agape božanska ljubav koja je bezuvjetna. Ljubav se može očitovati kao ljubav prema Bogu, prirodi, sebi i drugima: prema roditeljima, djeci, prijateljima, susjedima, suradnicima na poslu ili kolegama u školi, prema domovini… to treba razlikovati. I čitamo u Bibliji: “Bog je ljubav, i tko ostaje u ljubavi u Bogu ostaje, i Bog ostaje u njemu” (1 Iv 4,16).
Dakle, ljubav nam mora (pogotovo nama kršćanima) biti cilj, snaga i put. Naš odabir. Naša odluka. Naš odaziv na Božji poziv na ljubav, i bit ćemo sretni u životu.
Autor teksta je vlč. Krunoslav Pačalat, bivši župnik Župe blaženog Alojzija Stepinca u Koprivnici, nakon što je prošle godine doživio dva moždana udara te je zbog toga prikovan za krevet, s vjernicima komunicira putem društvenih mreža. Nalazi se u Domu za starije i nemoćne osobe u Koprivnici gdje se uspješno oporavlja.