Važna duhovna disciplina koja nam može pomoći u tom pogledu zove se lectio divina, što na latinskom znači “sveto čitanje”. To je jedan od najstarijih oblika kršćanske molitve, piše Simply Catholic.

Od samog su početka rani kršćani oponašali židovski model korištenja Svetog pisma (Starog zavjeta) kao ulaza u molitvu. Nakon što su novozavjetne knjige napisane, kršćani su tim svetim tekstovima pristupali na isti način.

Shvatili su da je Bog autor Svetoga pisma i da je On osobno prisutan u riječima Svetoga pisma. Čitali su riječi na način koji ih je povezivao s Bogom. Naučili su kako čitati Božju Riječ svojim srcem kao i svojim umom.

Crkveni oci čitaju Sveto pismo na ovaj način. Sveti Jeronim, koji je preveo Bibliju s hebrejskog i grčkog na latinski, bio je rani zagovornik “svetog čitanja”. Sv. Augustin, Bazilije i Benedikt svi su ga obilato koristili.

Na kraju je ta praksa postala uobičajeni oblik molitve u monaškim zajednicama u Europi. Lectio divina je još uvijek usko povezana sa samostanima, ali posljednjih desetljeća mnogi kršćani koji vode aktivan život u svijetu naučili su moliti i na ovaj način.

Četiri faze

Bit lectio divina je čitanje riječi Svetoga pisma “srcem”, vođeno Duhom Svetim. To je fleksibilna metoda i ne može se svesti na tehniku. Ali oni koji su tome najvještiji slažu se da lectio divina obično uključuje četiri stupnja.

Prije gotovo tisuću godina, redovnik po imenu Guigo de Castro opisao ih je u pismu svom kolegi redovniku. Guigov nacrt je još uvijek standardni opis ove molitvene prakse.

Svetopisemski tekst za lectio divina obično se bira unaprijed. Obično je to kratak tekst, često jedan redak koji sadrži Isusove riječi ili kratak opis njegovih postupaka.

Prvi korak je lectio — čitanje. Čitamo za razumijevanje. Kakav je kontekst retka? Što je autor želio poručiti ljudima kojima se obraća? Pitanje koje treba postaviti: “Što kaže tekst?”

Postupno se riječi Svetoga pisma rastapaju i Božja se riječ otkriva pred očima našega srca.

Drugi stupanj je meditatio — meditacija. Razmišljamo o retku. Pamtimo ga. Izgovaramo to uvijek iznova polako i pažljivo. Što mi znače riječi? Kako one djeluju na moje misli i sjećanja? Pitanje koje treba postaviti u meditaciji: “Što mi tekst govori?”

Treći stupanj je oratio — molitva. Naša srca su uzburkana razmišljanjem o retku. Bog nam je progovorio kroz riječi. Sada, kakav ćemo odgovor napraviti? Pitanje postavljeno u govoru: “Što kažemo Bogu kao odgovor na ovaj tekst?”

Konačni stupanj je contemplatio — kontemplacija. Naša molitva nadilazi riječi i misli. Jednostavno počivamo u Bogu. Dopuštamo Njegovoj ljubavi da nas preobrazi. Pitanje postavljeno u kontemplaciji: “Što nam Bog govori?”

Lectio divina ne odvija se uvijek u uređenom napredovanju faza. Često ćemo oscilirati između vremena djelovanja i vremena primanja. “Zauzeti” smo čitanjem, razmišljanjem, govorom. Tada tiho slušamo i primamo ono što Bog ima za nas.

Ipak, prirodno kretanje lectio divina je prema sve većoj jednostavnosti. Započinje pomnim proučavanjem riječi Svetoga pisma. Završava uživanjem u Bogu bez riječi.

Postupno se riječi Svetoga pisma rastapaju i Božja se riječ otkriva pred očima našega srca. Čitanje svetih riječi potiče dijalog s Bogom. To je dijalog koji završava činom posvete, kojim se prinosimo Bogu.

Potrebne su nove navike

Ako želimo uspješno moliti lectio divina, moramo usvojiti neke nove navike. Prije svega, moramo usporiti. Sveto čitanje zahtijeva vrijeme. Oni koji dosljedno mole na ovaj način često preporučuju da za to odvojimo barem sat vremena na mirnom mjestu. To nije baš idealan način molitve u autobusu tijekom vašeg svakodnevnog putovanja na posao (iako je ovo samo smjernica, a ne pravilo).

Moramo naučiti i drugačije čitati. Navikli smo čitati tekstove kako bismo razumjeli informacije koje prenose. To je kognitivni proces, čin intelekta. Međutim, cilj “svetog čitanja” je traženje Boga. To je vježba srca i proces koji vodi Duh Sveti. Kao što je jedan pisac o lectio divina rekao: “Cijeli proces ‘čitanja’ mogao bi trajati 15 minuta ili se proširiti na 15 godina.”

Zanimanje za lectio divina posljednjih je godina poraslo. Papa Benedikt XVI. to je preporučio kao način da čujemo Boga i da mu odgovorimo “otvorenog srca”. Ako naučimo moliti na ovaj način, rekao je Papa, “ova će praksa donijeti Crkvi – uvjeren sam u to – novo duhovno proljeće.”