Kontemplacija dolazi od latinske riječi contemplatio, što znači duhovno motrenje, gledanje, zrenje. To je zapravo unutarnja molitva koju nazivamo čistom molitvom ili “molitvom srca”. Kontemplacija  u suštini ima osnovno značenja zrenje istine i nutarnje motrenje nekog objekta (lat. contemplari = biti u stanju unutarnjeg motrenja; cum + templum = mjesto molitve i bogoštovlja).

Krunica je po svojoj naravi kontemplativna molitva koja najbolje djeluje kada se moli zajednički. Monotono ponavljanje izraza i riječi uvodi u otajstveno stanje gdje Bog djeluje. To se isto može reći za litanije i za korsku molitvu koja najveći učinak ima kad se zajednički recitiraju ili pjevaju. Krunica nam je poznata još iz ranoga srednjovjekovlja.

Krunica je omogućila ljudima da produbljuju vjeru!

U to je vrijeme bila iznimno važna jer priprost puk koji je odlazio na nedjeljne mise nije mogao razumjeti o čemu govori Evanđelje s obzirom na to da se naviještalo na latinskom jeziku. Temeljeći se na Očenašu, molitvi koju nam je dao Isus, i dijelovima iz Svetog pisma od kojih je bila sastavljena Zdravomarija, krunica je te jednostavne molitve uobličila tako da su ih laici mogli lako zapamtiti i izgovarati.

Tri načina moljenja krunice

Predaja je uvijek tvrdila da postoje tri načina moljenja krunice. Osnovni je način recitiranje usmenih molitava, to jest moljenje Očenaša i Zdravomarija onako kako su te molitve grupirane na zrnima. Velik napredak u razvoju pobožnosti krunice dogodio se kad je jednostavnu ponavljanju usmenih molitava bilo dodano razmatranje velikih otajstava vjere, odnosno otajstava iz Isusova i Marijina života kao što su Blagovijest, Marijin pohod Elizabeti, rođenje Isusovo, prikazanje u Hramu itd.

Krunica je tako postala pravom jezgrom liturgije. Ta je praksa omogućila ljudima da produbljuju vjeru. Treći način moljenja krunice značio je jednostavno mirovanje u prisutnosti Božjoj, Marijinoj ili jednog od otajstava.

Kamo će nas odvesti svakodnevno moljenje krunice?

U moljenju krunice počinjemo od razmatranja da bismo došli do jednostavna mirovanja u Bogu. Možda tijekom molitve osjećamo kako nas nešto iznutra vuče da se smirimo u Gospinoj prisutnosti dok razmatramo otajstva – osjećaj Božje blizine i Gospine prisutnosti, to je “mirovanje u Bogu”. Kamo će nas odvesti svakodnevno moljenje krunice? Do produbljenog prijateljstva s Kristom! Kad počnemo moliti, pokazujemo da vjerujemo u Božju prisutnost i tako se ponovno povezujemo s milošću svojega krštenja.

Onaj isti Duh koji boravi u proslavljenom Kristu, boravi i u nama!

Na krštenju božansko Trojstvo – Otac, Sin i Duh Sveti – ulazi u najdublji dio našeg bića i ondje stalno boravi, osim ako se toj prisutnosti namjerno ne odupiremo vrlo teškim i potpuno svjesnim grijehom. Onaj isti Duh koji boravi u Isusu, živom i proslavljenom Kristu, boravi i u nama; tako postajemo živim udovima tijela Kristova koje se proteže u vremenu.

Koji su plodovi razmatranja otajstava krunice?

Kretanje koje ide dalje od usmenih molitava, dalje od razmatranja, kad osjetimo da nas nešto vuče da ostanemo mirni, put je prema kontemplaciji. To je trenutak kad bismo se trebali osjećati slobodnima prestati s usmenim molitvama i prepustiti se toj privlačnosti mirovanja jer su usmene molitve i diskurzivna meditacija osmišljeni tako da nas postupno odvedu do toga tajnog i svetog mjesta. Mnogi to ne razumiju pa misle da moraju izmoliti određeni broj desetica krunice. Međutim, to nije cilj krunice.

Kad se družimo s prijateljem ili dragom osobom, razgovor mora biti spontan; ali kad poželimo mirovati u uzajamnoj prisutnosti, jednostavno zašutimo. Tako je i u razgovoru s Bogom. Kad “mirovanje u Bogu” prođe, možemo se vratiti molitvi krunice ondje gdje smo stali, ali i ne moramo. Naime, prisila da se izmoli određeni broj usmenih molitava priječi spontanost kontemplativne molitve.

U mirovanju čujemo riječ Božju na najdubljoj razini!

Nužna je unutarnja sloboda da bi se u razmatranju moglo slijediti kretanje Duha. Mnoge zatekne privlačenje da ostanu mirni usprkos sebi ili slučajno pa se osjećaju krivima zato što nisu izmolili zadani broj molitava. Katkad se zbog svojih predrasuda suprotstavljaju Duhu koji ih vodi u tišinu, u kontemplaciju.

U mirovanju čujemo riječ Božju na najdubljoj razini, postajemo slični Isusu Kristu i počinjemo se prožimati onime što Pavao naziva “Kristovom mišlju” (1 Kor 2,16), što se može sažeto opisati kao iskustvo plodova Duha i Blaženstava. Kad se ti plodovi duha pretaču u svakodnevni život, doživljavamo istinsku puninu kršćanskog života. Tada molitva stalno pritječe u naše svagdašnje aktivnosti.

Sva je svrha krunice da nas dovede do toga dubokog iskustva naše Gospe koja zajedno s Isusom ulijeva Duha u nas. Rast vjere i ljubavi plod je razmatranja otajstava krunice, posebice zadržavanja na njima.

Krunica kao sredstvo kontemplativne molitve

Kontemplaciju onih kojima su zrnca krunice skela za sjedinjenje s Bogom ne ometa stalno prebiranje zrnaca, čak ni usred rada. Naprotiv, to stalno ponavljanje kao da održava njihovu duboku unutarnju molitvu, počivanje u dubokome miru koji ulijeva Duh. Mnogi su shvatili veliku snagu krunice i bili poučeni milošću Duha kako da je mole. Ona je za njih postala ne samo stalna molitva nego stalna kontemplativna molitva.

Redovita molitva krunice produbljuje naše razumijevanje otajstava!

Dok je mole, često počivaju u otajstvu Božje prisutnosti, koje je iznad svih drugih otajstava. Bog je toliko u njihovu srcu da je svaki njihov pokret molitva. Možda je to način na koji je molila naša Gospa. Ona je sama bila molitva. Njezin odnos s Bogom, što i jest bît molitve, bio je toliko blizak da je svaki njezin postupak bio molitva i bez njezina razmišljanja o tome. Krunica je svakako sredstvo kontemplativne molitve.

Kako redovita molitva krunice produbljuje naše razumijevanje otajstava i vodi nas onkraj njih u razdoblja kontemplativne molitve, tako se i u nama otvaraju različite razine sjedinjenosti s Božjom prisutnošću. U trenucima kontemplacije i kao njezin zreli plod Bog nam pokazuje, nježno i malo-pomalo, što se u nama treba mijenjati. To je razlog zbog kojega kontemplativni mir, kad je dio krunice, dovršava i ispunjava Njegova velika obećanja.

Izvor: Jeka tišine – Kršćanska zajednica kontemplativne molitve