Previše smo se raskomotili hodajući kroz život kao krštenici, vjerojatno ne razmišljajući što to zapravo znači. Kršćanstvo je radikalno. Ako doista ispovijedamo ono što kršćanstvo naučava i živimo ono što kršćanstvo traži, često nam neće biti ugodno. Bit ćemo čudni u očima svijeta.
Često čujem ljude koji žale što više ne živimo u kršćanskoj kulturi. Da – to što smo kršćani ovih dana čini nas čudnima. Zalažemo se za brak i nerođeni život. Tvrdimo da sva ljudska bića imaju dostojanstvo i pravo na život, bez obzira na njihovu zdravstvenu ili mentalnu sposobnost ili kazneni dosje. Vjerujemo u istine kao što su dobro i zlo, ispravno i pogrešno, muško i žensko, piše Integrated Catholic Life.
Često čujem ljude koji žale što više ne živimo u kršćanskoj kulturi. Da – to što smo kršćani ovih dana čini nas čudnima. Zalažemo se za brak i nerođeni život. Tvrdimo da sva ljudska bića imaju dostojanstvo i pravo na život, bez obzira na njihovu zdravstvenu ili mentalnu sposobnost ili kazneni dosje. Vjerujemo u istine kao što su dobro i zlo, ispravno i pogrešno, muško i žensko.
Dok su neki od ovih problema novi, neki nisu. Ali ono što definitivno nije novo jest nekomfornost kršćanstva.
Kršćanstvo je nekomforno– zbog onoga što ispovijeda i zbog onoga što zahtijeva.
Kao kršćani, vjerujemo da je Bog bio embrij devet mjeseci u utrobi žene. Vjerujemo da je Bog pretrpio užasna zlostavljanja i umro bolnom smrću. To su istine koje bi nas trebale šokirati. Ali one to ne čine. Navikli smo se na njih. Pretpostavljamo da većina naših susjeda i prijatelja barem ispovijeda nešto od toga. I tako živimo dan za danom, zapravo ne razmišljajući o posebno njima.
Sjećam se jednog proučavatelja Svetog pisma koji je izdvojio priču o mudracima i posramio sve u publici koji su vjerovali da su mudraci stvarno postojali. Pomislio sam u sebi: “Imaš problem što mudraci slijede zvijezdu, ali ne i Stvoritelja svemira kojeg je rodila žena? To nije ništa čudno?” Ako se Bog može utjeloviti i postati čovjekom, mudraci ne mogu putovati kako bi ga pronašli?!
Vrijeme je da shvatimo da kršćanstvo ne znači komfornost. Doktrine koje ispovijedamo su kamen spoticanja, a zahtjevi su neugodni.
Pavlovi slušatelji u Ateni nazivali su vjerovanja kršćana “čudnim naukom” i rugali mu se zbog uskrsnuća (Djela 17). Možda je na ovo mislio kada je kasnije pisao Korinćanima: “Jer Židovi traže znakove, a Grci traže mudrost, a mi naviještamo Krista raspetoga, kamen spoticanja Židovima i ludost poganima, ali onima koji su pozvani, Židovima i Grci podjednako, Krist Božja snaga i Božja mudrost. Jer ludost je Božja mudrija od mudrosti ljudske, i slabost je Božja jača od snage ljudske” (1 Kor 1,22-25).
Raspeće/Foto: Dario Zürchauer
Jesu li kršćanske doktrine kamen spoticanja u našem modernom društvu? Na mnogim mjestima križ ili čak raspelo izazivaju malo reakcije. Postali smo desenzibilizirani za radikalnu prirodu utjelovljenja, raspeća, uskrsnuća – cijelog Pashalnog misterija.
Kršćanstvo nije lako. Isus nam nikada nije obećao da će to biti. Obećao je da će nas to odvojiti od članova vlastite obitelji. Da, zajamčio nam je “lako breme” i “lak” jaram, ali to je zato što će nam pomoći da ga nosimo. Inače, zašto bi se odlučio koristiti jezikom tereta ili jarma, ako je to udobno i bez zahtjeva?
Kršćanstvo je zahtjevno jer nas poziva da se odupremo iskušenjima, ustrajemo u molitvi i ljubimo svoje neprijatelje.
Kršćanstvo je kontrakulturno. U izvjesnom smislu, uvijek je i bilo. Čak i kada je zapadni svijet bio kršćanski, kada smo imali katoličke monarhe i kada su se naša godišnja doba vrtjela oko crkvenog kalendara i kada su zvonila zvona Anđela Gospodnjeg i ljudi zastajali da mole, kršćanstvo je još uvijek bilo zahtjevno. Jer nas poziva da se odupremo iskušenjima, ustrajemo u molitvi i ljubimo svoje neprijatelje.
Sv. Nikola Tavelić/Foto: Dario Zürchauer
Mi slijedimo Boga koji je patio. Mislimo li da ćemo se izvući, a da i sami pritom ne patimo? Umjesto toga, put kršćanstva je put križa. To nije ugodno. To je put koji će, ako ga slijedimo, učiniti da izgledamo čudno u očima svijeta. Ljudi će nam se smijati kad se zauzmemo za istinu. Upirat će prstom u nas i rugati nam se da smo staromodni ili nas čak optuživati da smo mrzitelji. Kolutat će očima, kritizirat će nas, rugat će nam se. Tko zna – možda nas i fizički progoniti. Ali to je u redu.
“Nisu laki putevi Gospodnji, ali mi nismo stvoreni za lak život, nego za velike stvari, za dobrotu.” (Papa Benedikt XVI.)