Među brojnima uprizorenjima „Božjeg greba” ili „Pokopanja” u dubrovačkom kraju svojom ljepotom ističe se Kristov grob u crkvi Sv. Nikole u Cavtatu, oslikana diorama Vlaha Bukovca s kraja 19. stoljeća. Prikaz je to Golgote sa stjenovitim reljefom u kojega je slikar dao skriveno utisnuti i svoje lice kako bi bio bliže Raspetome.
Iz bogatstva naše duhovne baštine izdvajamo običaje preduskrsnog razdoblja u dubrovačkom kraju, među kojima se posebno ističe uređenje Kristovog groba.
Kristov grob kitio se cvijećem, pšenicom, lećom ili grahom.
Već prije samog Velikog četvrtka počinjale su pripreme za postavljanje i uređenje Kristova groba, „Božjeg greba“ ili „Pokopanja“. Postavljala su ga crkvena bratstva, uz pomoć žena i časnih sestara. Posebna pažnja posvećivala se ukrašavanju cvijećem, često bijelih i žutih boja.
No, osim cvijećem, ponegdje se „Pokopanje“ kitilo i proklijalom pšenicom, lećom ili grahom, posijanim u malene glinene posude. Takav običaj „kićenja Pokopanja“ bio je i u Konavlima. Još u vrijeme korizme ili pak na blagdan Gospe Luncijate žene su u malene posude sijale pšenicu i leću, a ponegdje i grah. Posijano bi zatim stavljale pod drveni „žetak“ u „vinici“ i pomalo „kvasile“. Zbog topline, vlage i mraka, klice su nicale u prekrasne bijele izdanke kojima se ukrašavao grob.
Vlaho Bukovac dao je skriveno utisnuti svoje lice kako bi bio bliže Raspetome.
Posebno lijepa uprizorenja „Pokopanja“ bila su u župnim crkvama, a među brojnima svojom ljepotom se ističe Kristov grob u crkvi Sv. Nikole u Cavtatu, oslikana diorama poznatog hrvatskog slikara Vlaha Bukovca s kraja 19. stoljeća. Prikaz je to Golgote sa stjenovitim reljefom u kojega je slikar dao skriveno utisnuti i svoje lice kako bi bio bliže Raspetome. Ispred samog groba stoje četvorica rimskih vojnika koji ga čuvaju.
Posebnost dalmatinskih krajeva je i čuvanje Kristova groba koje održavaju muškarci stražari tzv. „žudije“, njih 12 sa zapovjednikom„judom“. U Dubrovačkoj županiji najpoznatije su žudije iz župe Sv. Ilije u Metkoviću osnovane 1857. kada je Ante Golušić taj običaj u Metković donio iz Loreta. Osim metkovskih, poznate su još i Vidonjske iz Vida koje djeluju od 1935. godine. Nekada su u pojedinim mjestima žudije, umjesto rimskih odijela, nosile mornarske monture. Drugdje su pak stražu oko Kristova groba čuvali lovci, vatrogasci ili članovi bratstva odjeveni u svoje uniforme ili pak u svečana odijela.