Postom se prisjećamo grijeha Adama i Eve koji nisu bili sposobni obdržavati post u Edenskom vrtu te su time naštetili svome odnosu s Bogom, prenosi portal Aleteia. Jeste li znali da je jedna od prvih Božja uputa za čovjeka uključivala post? U knjizi Postanka čitamo da Bog objašnjava Adamu i Evi kako mogu jesti svu hranu osim onu sa stabla kojeg moraju izbjegavati:

Jahve, Bog, zapovjedi čovjeku: ‘Sa svakoga stabla u vrtu slobodno jedi, ali sa stabla spoznaje dobra i zla da nisi jeo! U onaj dan u koji s njega okusiš, zacijelo ćeš umrijeti!’ (Post 2, 16-17)

Nije li zanimljivo kako je prvi Božji “test” upućen čovjeku uključivao uzdržavanje od ploda jednog stabla? Ranokršćanski pisac Tertulijan oštro je kritizirao Adama i njegovu nesposobnost da posti:

Adam je od Boga primio zakon da ne jede plodove s drva spoznaje dobra i zla. Umjesto toga, Adam se usmjerio na sebe, a ne na Boga i tako prodao svoje spasenje.

Adam i Eva svojim su grijehom razdvojili čovječanstvo od Boga, a taj je odnos kasnije obnovljen u Isusu Kristu. Post nas podsjeća na prvu Božju pouku upućenu čovjeku i vidljivi je zalog naše želje za ponovnim sjedinjenjem s Bogom.

Papa Benedikt XVI. razmišljao je o ovoj temi u svojoj korizmenoj poruci iz 2009. “Komentirajući božansku naredbu, sveti Bazilije primjećuje da je ‘post bio obvezan u raju’, a ‘prva zapovijed u tom smislu predana je Adamu’. Stoga zaključuje: ‘Da nisi jeo’ zakon je posta i odricanja. S obzirom na to da smo svi opterećeni grijehom i njegovim posljedicama, post nam je predložen kao instrument za ponovno uspostavljanje prijateljstva s Bogom… Ako se, dakle, Adam nije pokoravao Gospodinovoj zapovijedi ‘sa stabla spoznaje dobra i zla da nisi jeo’, vjernik se postom želi ponizno predati Bogu, uzdajući se u Njegovu dobrotu i milost”.

Bog nas poziva da posteći obnovimo svoje pouzdanje u Njega, a ne da ga doživljavamo kao teret izvanjske obveze!

Promišljajući u ovome svijetlu, na post možemo gledati manje kao na opterećenje, a više kao na poziv da se približimo Bogu i stavimo svoje povjerenje u Njega. U određenom smo smislu vraćeni u Edenski vrt i Bog nam daje istu zapovijed da se suzdržimo od nečega (primjerice, od jedenja mesa petkom).

Možemo li prigrliti post i doživjeti ga kao način ispravljanja krivnje Adama i Eve? Post je star koliko i Knjiga Postanka. Bog nas poziva da posteći obnovimo svoje pouzdanje u Njega, a ne da ga doživljavamo kao teret izvanjske obveze.