Korizma je liturgijsko vrijeme prepuno neizmjernih milosti. To je vrijeme kada smo pozvani u potpunosti ponovno predati svoje živote Bogu. Gledati iskreno i s poniznošću na ona područja naših života koja su narušena grijesima, svjetovnim vezanostima i smetnjama. Kroz ovo vrijeme posta, molitve i milostinje pozvani smo na dublje obraćenje. To je doba koje nas treba rastegnuti do samih granica, kako bismo kroz svoju slabost mogli susresti Gospodina koji je naša snaga. Korizma nije laka, ali imamo duhovne prijatelje koji nas podržavaju tijekom sljedećih tjedana, piše Constance T. Hull s katoličkog portala Catholic Exchange.

Vrijeme je velikog obraćenja i napretka u svetosti ako sve predamo Gospodinu.

Korizma je prilika da tražimo veću slobodu u Gospodinu, da se pokajemo za svoje grijehe koji ga duboko vrijeđaju i molimo za obraćenje grješnika. Kada ispitamo svoje živote, vrlo brzo otkrivamo da smo robovi svojih mnogih apetita i da naša tijela nisu u potpunosti blistavi hramovi Duha Svetoga kakva bi trebala biti. Umjesto toga, nama vladaju ponos, ljutnja, hrana, požuda, tehnologija, distrakcije, moć, kontrola, vlasništvo, pa čak i odnosi. Svi ćemo mi, nakon temeljitog ispita savjesti, otkriti da živimo bliže ropstvu stalnog grijeha nego slobodi koju nam Krist želi dati životom svetosti koji se može osvojiti samo odricanjem od sebe.

Kao katolicima, korizma je prilika da napustimo laži naše kulture, đavla, našeg ega i tijela koji nam govore da trebamo živjeti samo za udobnost i stvari ovoga svijeta. To se postiže predanošću dubljem postu. Asketizam koji prakticiraju brojni redovnički redovi, mogu nam pomoći da se u ovoj korizmi potpuno posvetimo pokori i postu. Moramo prestati tražiti isprike za svoje ropstvo i umjesto toga prihvatiti lijek koji nam Gospodin želi dati.

Kada ispitamo svoje živote, vrlo brzo otkrivamo da smo robovi svojih mnogih apetita i da naša tijela nisu u potpunosti blistavi hramovi Duha Svetoga kakva bi trebala biti.

Koliko god se ponekad činilo teškim, ovo razdoblje molitve, posta i milostinje ne prolazimo sami. Gospodin izlijeva milosti dok ulažemo sve više i više truda. On želi da se susretnemo sa svojom krajnjom slabošću jer se u slabosti počinjemo oslanjati na Njega, a ne na sebe. Sloboda koju postižemo Njegovom milošću tada vodi našu molitvu do dubljeg jedinstva s Presvetim Trojstvom. Svi duhovni učitelji su podučavali da ne možemo napredovati u molitvi bez posta i nevezanosti. Samoodricanje je aspekt rasta u svetosti.

Susret s našom slabošću je bolan i težak. Gospodin to zna, zato nam je dao zajednicu u Crkvi da si međusobno pomažemo na tom putu.

Ova je korizma prilika da se približimo Gospodinu. Za rješavanje ovisnosti i grješnih navika. Vrijeme je velikog obraćenja i napretka u svetosti ako sve predamo Gospodinu. To je razdoblje svake godine kada nas Crkva poziva na dobru borbu protiv đavla, vlastitog ega, tiranije tijela i stvari ovoga svijeta. To bi trebalo zaboljeti. Ne samo zbog boli, nego kako bismo se oslobodili ropstva i produbili u jedinstvo s Kristom. Ne borimo se sami. Okruženi smo našom braćom i sestrama u Kristu koji mole i žrtvuju se za nas. Neka nam ova korizma bude najplodonosnija u dosadašnjem životu.