Krunica je stoljećima bila popularna pobožnost među katolicima, ali ponekad se o njezinoj svrsi ne zna točno reći.

Iako se o točnom porijeklu krunice često raspravlja među crkvenim povjesničarima, ono što je sigurno jest kako se krunica treba koristiti. Kratki je odgovor da su vjernici laici koristili zrnce krunice kako bi što lakše pratili broj molitvi koje su recitirali. To je prirodno objašnjenje koje stoji iza svrhe krunice, ali postoji i nadnaravni odgovor, donosi Aleteia.

Sveti Ivan Pavao II. bio je žarki promotor krunice i sažeo je glavni cilj krunice u svojoj enciklici Rosarium Virginis Mariae.

“Krunica je, iako jasno marijanskog karaktera, u srcu kristocentrična molitva. U trezvenosti svojih elemenata, sadrži svu dubinu evanđeoske poruke u cjelini, za koju se može reći da je njezin sažetak. To je odjek molitve Marije, njezina višegodišnjeg veličanstvenog djela za otkupiteljsko utjelovljenje koje je započelo u njezinoj djevičanskoj utrobi. Uz krunicu, kršćanski narod sjedi u Marijinoj školi i vodi ga da razmišlja o ljepoti na Kristovom licu i da iskusi dubinu njegove ljubavi. Kroz krunicu vjernici dobivaju obilnu milost, kao da je iz samih ruku Majke Otkupitelja.”

Krunica nam govori o tajnama vjere te propovijeda Isusa Krista, njegovo utjelovljenje, život, otkupljenje i njegov trijumf nad svijetom.

Smisao krunice je meditacija nad tajnama vjere dok vjernik moli nad zrncima krunice te na taj način produbljuje vjeru.