Isus postavlja pitanje: “Što koristi čovjeku ako zadobije sav svijet, a duši svojoj naudi?” (Matej 16,26) Odgovor nije teško odgonetnuti. Ništa mu ne koristi. Pitanje je postavljeno na takav način da suprotstavlja kvantitetu kvaliteti i ukazuje na to da nikakva količina posjeda koju bi čovjek mogao nakupiti ne može biti jednaka važnosti njegove duše, piše Catholic Exchange.

Impresionirani smo stvarima koje možemo prebrojati. Novac i materijalne stvari su brojivi. U našem materijalističkom društvu na njih se obično gleda kao na mjerenje nečije vrijednosti. Krist ističe da u Njegovo vrijeme, kao i u bilo koje vrijeme, količina, ma koliko velika bila, ne može zasjeniti kvalitativnu vrijednost jedne duše. Centar za planirano roditeljstvo (Planned Parenthood) u Virginiji podijelio je letak koji govori ljudima da će: “Vaše prvo dijete koštati kao: 5 sportskih automobila [ili] 100 izleta na plažu.” Isus opominje one koji kvantificiraju život tako da ga se obezvrijedi i izjednači sa stvarima koje se mogu prebrojiti.

U polju astronomije, čini se da golema veličina svemira u usporedbi s relativnom mrljom u kojoj postoji život ukazuje na to da život nije jako važan, možda kakva kozmička nezgoda. Sir James Jeans, jedan od najistaknutijih znanstvenika 20. stoljeća, daje sljedeći komentar u svojoj knjizi, Tajanstveni svemir: “Čini se nevjerojatnim da je svemir prvenstveno dizajniran za stvaranje života poput našeg; da je bilo tako, sigurno bismo mogli očekivati ​​bolji omjer između veličine mehanizma i količine proizvoda. Barem na prvi pogled, čini se da je život krajnje nevažan nusprodukt; mi živa bića smo nekako izvan glavne linije.” Kao znanstvenik, Jeans sve vidi kao materiju. On je u lošem položaju da shvati da je ljudski život, koliko god kvantitativno oskudan, krajnja svrha svemira.

Pascal je imao prosvjećeniji pogled na ljudsko biće: “Čovjek je samo trska . . . ali on je trska koja razmišlja . . . čak i kad bi ga svemir zdrobio, čovjek bi i dalje bio plemenitiji od svog ubojice, jer zna da umire. Svemir ne zna ništa od ovoga.” Čovjek može primiti i izraziti ljubav. Svemir ne može.

Čovjek je biće koje u svom srcu nosi misterij veći od sebe.

Nesrazmjer između Boga i čovjeka veći je od nesrazmjera između prostora svemira i prostora dodijeljenog čovjeku. Ipak, znak je božanske prirode da Bog može prigrliti ono što se čini najskromnijim od njegovih stvorenja. Prema riječima Josepha Ratzingera (kasnije pape Benedikta XVI.), u njegovom vrhunskom djelu, Uvod u kršćanstvo, “bezgranični duh koji u sebi nosi cjelokupnost Bića seže dalje od ‘najvećeg’, tako da je za njega ono maleno, i poseže i u najmanje, jer njemu ništa nije premalo. Možda je ovo prekoračenje najvećeg i posezanje do najmanjeg prava priroda apsolutnog duha. . . Kvantitativni kriteriji postaju nevažni; druge ljestvice postaju vidljive, prema kojima je beskrajno malo istinski obuhvatno i istinski veliko.”

Ljudska bića ne uspijevaju cijeniti vrijednost ljudskog života kada ga gledaju sa stajališta svemira. S te točke gledišta, ljudski život izgleda tako jadno. Oni također ne uspijevaju cijeniti njegovu vrijednost kada su ometeni opipljivim stvarima koje mogu posjedovati. Ipak, kako nam kaže istaknuti teolog Hans Urs von Balthasar, “Čovjek je biće koje u svom srcu nosi misterij veći od sebe.” Otvorenost Bogu i doticaj Njegove milosti omogućuje osobi da spozna svoju neprocjenjivu vrijednost. Nasuprot tome, kako Balthasar dalje kaže: “Istina je da je u grešniku ovo svetište postalo zanemareno i zaboravljeno, zaraslo i pretvoreno u grobnicu ili gomilu smeća” (Molitva, str. 19).

Kad promatramo nedolične prosvjede za pobačaj – za uništavanje života u maternici – žalosni smo što se ljudska bića, stvorena na sliku i priliku Božju, mogu odreći svog dostojanstva i boriti protiv onoga što ih čini duhovno potpunima. Život je, doista, pojeftinio, a ljudi se nasilno bune da ga održe jeftinim. To je đavolski fenomen.

Uspoređivati ​​vrijednost djece s pretpostavljenom vrijednošću planeta sigurno je mizantropski.

Kanadska statistika objavila je podatke koji pokazuju da se prosječna stopa nataliteta za žene smanjila na 1,4 djeteta po ženi u generativnoj dobi. To je rekordno niska stopa za Kanadu i kritično ispod 2,1 djece koja se smatraju prirodnom stopom zamjene stanovništva. Susan McDaniel, profesorica sociologije na Sveučilištu Victoria rekla je za CTV News da ove niže stope nataliteta predstavljaju “dobar trend”, ne samo za roditelje i društvo, već i za planet. Planet postoji za čovjeka, a ne obrnuto. Osim toga, planetu je svejedno hoće li u blizini biti manje djece. Ali uspoređivati ​​vrijednost djece s pretpostavljenom vrijednošću planeta sigurno je mizantropski.

Katolici moraju i dalje biti svjedoci u svijetu u kojem su ljudi izgubili iz vida vrijednost vlastitog života kao i života svojih potomaka.

Katolički pogled na ljudski život priznaje kvalitetnu duhovnost koju čovjek ima nad svim materijalnim. Ono razumije da on u sebi nosi pečat Boga punog ljubavi i da posjeduje besmrtnu dušu. Zvijezde će nestati, ali ljudska duša je neprolazna. Tragedija koja se trenutno odigrava je u tome što postoje ljudi koji se ne bune samo protiv života, nego i protiv onih, posebno katolika, koji shvaćaju neusporedivu vrijednost ljudskog života. Katolici moraju i dalje biti svjedoci u svijetu u kojem su ljudi izgubili iz vida vrijednost vlastitog života kao i života svojih potomaka.