Središnje misno slavlje u povodu svetkovine Gospe od anđela u istoimenoj bazilici u Asizu, gdje se nalazi crkvica Porcijunkula, u ponedjeljak 2. kolovoza predvodio je viši pokorničar kardinal Mauro Piacenza, izvijestila je hrvatska sekcija Vatican Newsa.
Prisjećajući se u homiliji molbe svetoga Franje upućene tadašnjem papi Honoriju III., u kojoj traži oprost grijeha za sve koji pohode Porcijunkulu, kardinal Piacenza kazao je kako je takav zahtjev bio vrlo neobičan. Franjo u doba kada su se još uvijek prakticirali drevni, zahtjevni pokornički običaji, ide u samu srž kršćanstva – Božje milosrđe.
Milosrđe, istaknuo je, govori o samoj Božjoj biti. On nije samo milosrdan, on jest milosrđe. Ovo je prva velika pouka koju možemo naučiti zbog porcijunkulskog oprosta – ljubav je nedovoljna ako ne postaje i milosrdna. Bogu milosrđe nije samo karakteristika ili vanjski čin, već se podudara s njegovim bićem, pojasnio je kardinal.
Dakle, upitao je kardinal, kako mi možemo živjeti tako autentičnu ljubav koja i sama postaje činom milosrđa? Kako možemo u ovom vremenu i društvu, obilježenom individualizmom i sebičnošću shvatiti da je sama bit našega bića, koji je stvoren na Božju sliku i priliku, odnos, ljubav, milosrđe? Prije svega, trebamo krenuti putem Krista, a zatim i putem Blažene Djevice Marije, svetoga Franje i svih svetih, naglasio je kardinal Piacenza.
Draga braćo i sestre, hodimo putem Krista. Dopustimo si biti uronjeni u rijeku milosti koja teče iz njegova boka. Molimo za zadivljenost srca pred ljubavlju koja je veća nego što možemo zamisliti, za oprost koji je veći od bilo kojeg našeg grijeha. Kada si dopustimo biti prigrljeni Božjim oprostom, vidimo pobjedu nad našom samoćom. Bog me ljubi i prašta mi, a ja s njim pobjeđujem. On pobjeđuje sa mnom, pobjeđuje u meni, a ja pobjeđujem s njim, naglasio je kardinal Piacenza.
Drugi put kojem nam je krenuti je put milosrđa. Današnje društvo zaboravlja milosrđe. Tvrdoglavo prolazimo slijepim ulicama samoopravdanja. Želimo spasiti sebe same radije nego dopustiti spasenje Kristovim oprostom i milosrđem, upozorio je pokorničar.
Svaki put kada doživimo Božje praštanje, doživljavamo samoga Boga. Nikada se ne bojmo pristupiti sakramentu pomirenja, u kojemu, više od bilo kojeg čuda, sija Božja svemoć. Jedino što to nadilazi je sama pretvorba kruha i vina u misi, rekao je u homiliji.
Treći i posljednji put kojim nam je krenuti je put zajedništva sa svecima, putem poziva na svetost, naglasio je kardinal Piacenza. Kako je rekao, sveti Franjo je i za nas, osam stoljeća poslije, poput evanđeoske riječi koja je učinkovita, fascinantna. On nas ne prestaje pozivati na obraćenje kako bismo imali život u izobilju.
Velika je zasluga svetoga Franje što je tvrdoglavo, unatoč svemu, ostao u krilu Crkve. I mi danas prolazimo kroz teška vremena. Nije nam uvijek sve jasno. No, nikada se ne smijemo odvojiti od Tijela Kristova, Crkve. Kako Gospodin kaže, on je trs, a mi smo loze. Sam je Krist uspostavio Crkvu kao Majku milosrđa i ona je jedino mjesto gdje sa sigurnošću možemo primiti Božje oproštenje, istaknuo je.
Na koncu kardinal Piacenza je u bazilici posvećenoj Djevici Mariji, zamolio njen zagovor i zagovor serafskoga oca, neka svi ljudi hode putem Krista, milosrđa i Crkve.