Početak Vjerovanja koje ispovijedamo na misi nije samo izraz moga “ja”, već je to “ja” Crkve. Naviještati Vjerovanje znači reći: “Držim vjeru koju je Krist dao svojoj Crkvi.” Ova izjava uvjerenja postaje osobna i izražava da držim do nečeg većeg od sebe… “Držim do pologa vjere koju je Isus dao cijeloj Crkvi”, piše svećenik Harrison Ayre za Simply Catholic.

To nije nešto što jednostavno govorim na misi, to je kamen temeljac samog mog postojanja.

Vjerovati ne znači samo držati se nečega iracionalno, već znači ispovjediti da se držim istine koja je razumna, iako nije spoznatljiva samo rasuđivanjem. Kako bismo vjeru Crkve učinili našom vlastitom, kažemo: „Ovo je najdublja stvarnost, najdublja istina mog života. To nije nešto što jednostavno govorim na misi, to je kamen temeljac samog mog postojanja.”

Cilj vjere

Prvi cilj naše vjere, najdublji temelj našeg postojanja, prvo je naveden u Vjerovanju: da “vjerujemo u jednoga Boga, Oca svemogućega, stvoritelja neba i zemlje, svega vidljivoga i nevidljivoga”. Vjerovanje se ne zaustavlja samo na “jednom Bogu”, već nastavlja razmišljanje o Bogu koji je Trojstvo. Tvorac neba i zemlje nije neka bezlična sila, već Osoba — Otac koji stvara iz nježne ljubavi i brige. Otac je, dakle, netko tko ulazi u odnos sa svakim aspektom našeg bića. Kao Stvoritelj, on podržava svaki trenutak, a od ulaska u odnos s njim dijeli nas samo mali čin nastao iz zahvalnosti za dobrotu njegovog stvaranja.

Vjerovati znači djelovati prema najdubljoj i najvažnijoj činjenici našeg života: da smo u odnosu s Bogom koji nas ljubi i brine se za nas u punini našeg postojanja.