Prije svega je molitva, pokora, post i žrtva. Ništa se ne događa bez Božje milosti. Sve je Božja milost. Moramo moliti, to je najveća stvar koju možemo učiniti ako želimo pomoći vratiti ljude Gospodinu. Trebamo moliti i trebamo ponuditi molbu i zagovornu molitvu posebno, naravno, u prisutnosti našega Gospodina u Presvetom Sakramentu.  Ali, također, trebamo tada tjelesno ući u tu molitvu, kroz žrtvu, kroz post. Naš Gospodin to potiče kroz vijekove Crkve i to je iznimno učinkovito. Dakle, da uđete u molitvu, ponudite nešto, isključite Facebook, isključite internet, postite od neku hrane ili zadovoljstva ili pogodnosti u svom životu i učinite to za duše koje su otpale od Gospodina. Dakle, prva i najvažnija stvar – zapravo, ništa drugo što kažem ne vrijedi ništa – osim ako prije svega ne postanemo sve više sjedinjeni s našim Gospodinom i dopustimo da njegova molitva postane naša molitva, da bude Njegova molitva, piše vlč. Jonathan Meyer s Catholic Exchange.

Apologetika

Moramo se opremiti. Moramo poznavati svoju vjeru. Najveći način na koji ćemo moći vratiti ljude vjeri nakon molitve je da sami budemo izvor za druge. Dakle, ponekad postoje ljudi koji vole Crkvu, ali Crkvu zapravo ne razumiju. Oni samo žele da ljudi pripadaju onome čemu pripadaju. Ne, moramo biti osuđeni, da znamo zašto smo katolici i zašto vjerujemo u 2000 godina tradicije vjere. Dakle, sami se trebamo opremiti istinom. Trebamo proučavati Katekizam, trebamo proučavati naše Sveto pismo, trebamo proučavati načela naše vjere. Moramo proučiti stvari koje većina ljudi pita o katoličanstvu i imati stvarno dobre, brze i kratke odgovore da ih vratimo vjeri. Moramo poznavati svoju vjeru tako da kada nam ljudi postavljaju pitanja spremni smo braniti svoju vjeru i ne samo braniti nešto čemu pripadamo i što nam se sviđa, nego nešto što zapravo uistinu poznajemo i čiji smo dio.

Posijati sjeme

Izuzetno volim svoju veliku tetu Dee – sada je s dobrim Gospodinom. Svaki put kad bi mi moja velika teta poslala nešto poštom, uvijek uz ono što mi je poslala, pismo ili čestitku, uvijek je bilo sjeme. Poslala bi mi molitvenu čestitku ili CD, knjigu ili medalju. Svratite do njihove kuće i popijte šalicu kave, a zatim recite „Hej, evo knjige koju sam čitao. Mislim da biste mogli uživati.” Na kraju e-poruke recite: “Hej, mislio sam na tebe neki dan kad sam slušao ovaj video, mislio sam da ćeš uživati.” A zatim im pošaljite link na YouTube. Bacanjem ovih “bombi milosti” imamo sposobnost evangelizirati, ali i početi otvarati njihove umove istini.

Uključite se u razgovor i slušajte

Prva stvar koju želite učiniti kada pokušavate nekoga vratiti vjeri je jednostavno postaviti stvarno sjajno pitanje poput „Hej, mogu li te nešto pitati. Pitam se biste li bili spremni razgovarati sa mnom o nečemu duhovnom? Znam da imate mješovite odnose s Crkvom i volio bih samo čuti zašto više niste s nama. Samo želim čuti.” A onda slušaj. Ne činite ništa osim slušajte, pažljivo slušajte. Gledajte ih u oči, kimajte glavom i upijajte kao spužva sve što kažu i ne odgovaraju prigovorima. Zato što je razlog koji oni navode valjan razlog zašto subjektivno smatraju da ih je Crkva iznevjerila. Napunite najveći instrument spasenja i mira i radosti i milosrđa na svijetu. Ovo je njihovo iskustvo zašto vjeruju da ih je Crkva koju je osnovao Isus Krist povrijedila ili zanemarila ili nije zadovoljila njihove potrebe ili nije bila s njima. I zato morate samo slušati i to bi mogao biti kraj razgovora tog dana. “Stvarno cijenim što sa mnom dijeliš te osjećaje, te misli, molit ću za tebe.”

Potaknuti dijalog dalje

Pomaknuti dijalog niz put, početi pitati i početi nuditi odgovore na njihove čežnje kako bi netko mogao reći “Jednostavno nisam osjećao da sam duhovno hranjen.” Dakle, podijelite s njima dar i ljepotu Euharistije. Poslušati što su rekli, kad su rekli “Osjećao sam se kao da su svi licemjeri”, a zatim progovoriti o istinskom suosjećanju, milosrđu i ljubavi koji su prisutni u Crkvi. Rekli su da ih je netko povrijedio. Moramo se pozabaviti tom povrijeđenošću, ali onda govoriti o velikim herojima koji su u vjeri. Dakle, ovaj peti korak je izazovan korak: to je pomaknuti dijalog dalje istinskim slušanjem, a zatim primjenom istine na ona povrijeđena područja u njihovom srcu.

Pozvati na događaj

To bi mogao biti župni piknik, župna svetkovina, može biti neka vrsta druženja. Možda je to samo katehetski govor koji se odvija u vašoj župi. Možda bi to bilo: “Hej, zašto ne dođeš sa mnom na klanjanje Presvetom Sakramentu?” Razlog zašto je ponekad najbolje ne učiniti ih pozvati natrag na misu jest taj što je ponekad misa mjesto na kojem se može činiti stvarno neprivlačnim. Ne znaš kada stati. Ne znaš kada treba sjesti. Ne znaš riječi. Ne poznaješ geste. A onda se odjednom osjećate kao da vas svi gledaju. Dakle, ponekad ih je sjajno pozvati na pravo uvodno iskustvo i u tom uvodnom iskustvu shvate da postoji zajednica, da postoji nada, postoji vitalnost. Događa se nešto sjajno u čemu bi trebali sudjelovati.

Zatvoriti krug

Zatvaranje kruga znači u konačnici saznati što im treba: ispovijed, sakrament ili kateheza. To će najvjerojatnije uključivati angažiranje svećenika. Stoga pronađite dobrog svećenika, uključite se u razgovor i recite “Hej, oče, možemo li vas pozvati na večeru s ovim drugim parom ili s ovom osobom? Ili se možemo naći negdje na desertu, na kavi s ovom drugom osobom?” Reći ću vam kao svećenik, vidio sam uvijek iznova i iznova, kada su katolici ili netko tko je bez angažmana pozvani da sjednu za stol s ljudima koji ih vole, a također i sa svećenikom, to može promijeniti igru .
Ovo je sedam lakih koraka koje svatko može učiniti i nadam se da svi radimo prvi, da postimo, žrtvujemo se, molimo za one koji su otpali. Draga braćo i sestre, Bog želi da vratite izgubljene ovce. Bog želi da budete Njegove ruke, Njegove noge, Njegovo srce, Njegov glas. I On želi da budete svetac i da pozovete druge da to učine. Zato izmolimo danas tu milost. Potražimo tu priliku da budemo sveci kakvim nas Bog poziva i da dovedemo druge sa sobom.