Nema milosrđa ako nema pravednosti. Ako će ti se apriorno sve oprostiti bez tvog pokajanja, bez tvoje želje za popravkom, ako nema grijeha, postoji li onda uopće milosrđe, ili je to samo Bog koji je malo glupav i ne zna razliku dobra i zla?
Korisnici društvenih mreža rado posjete profil karmelićanina br. Jakova Milića koji ih svojim razmišljanjima potiče na kršćanski rast. Brat Jakov od Križa inače je liječnik, a ove jeseni iščekuje svoje đakonsko ređenje. Na Facebooku je promišljao o Božjem milosrđu. Njegovo promišljanje prenosimo u cijelosti.
Kako smo u trčanju za svjetovnim ostavili za sobom ono Božje? Kako smo u traganju za srećom izgubili Sreću? Kako smo u pokušaju liječenja svojih rana rane samo produbili? Gdje nam je nestao osjećaj za grijeh? Mnogi ljudi, čak i revni kršćani, izgubili su osjećaj za grijeh. Svjesni su ga, racionalno im je jasno da je neki njihov čin bio kriv. Bude im žao ljudi koje su povrijedili, žele nadoknaditi štetu, poneki odluče da to više neće činiti, ali bez osjećaja da su tim grijehom ranili Božju Ljubav. Bez osjećaja da je za svaki njihov grijeh Netko morao podnijeti kaznu, da je za svaki njihov grijeh netko morao trpjeti udarce biča. Nema grijeha bez kazne, samo što je našu kaznu podnio netko za nas. Mnogi kao da su povjerovali u sliku nekog jeftinog Božjeg milosrđa, besplatnog u svakom smislu.
Nema grijeha bez kazne, samo što je našu kaznu podnio netko za nas.
Božje milosrđe nije jeftino. Nije besplatno. Netko je dao život da bi tebi moglo biti oprošteno. Jeftino je i besplatno tebi, ali nije jeftino ni besplatno u apsolutnom smislu. Nema veće cijene od one koja je plaćena za to milosrđe prema tebi. Kako onda može tvoja reakcija na grijeh biti: a dobro, otići ću sutra na ispovijed i dobro. Eto, dogodilo se. Kako ti se srce ne kida od boli što će Netko tko te voli više od života u žrtvi koja nadilazi prostor i vrijeme dati svoju krv da ti bude oprošteno? Kako ti reakcija može biti: „a dobro“?! Sasvim je sigurno da je Božje milosrđe bezgranično i da nema toga što On neće oprostiti. U Njegovu srcu nema ništa osim ljubavi za tebe kad mu dođeš i moliš za oprost. Nema ondje mjesta za osudu, za srdžbu, jer je potpuno ispunjeno ljubavlju.
Ipak, je li to milosrđe jeftino?! Nema milosrđa ako nema pravednosti. Ako će ti se apriorno sve oprostiti bez tvog pokajanja, bez tvoje želje za popravkom, ako nema grijeha, postoji li onda uopće milosrđe, ili je to samo Bog koji je malo glupav i ne zna razliku dobra i zla?
Milost pokajanja je upravo to – milost, milost za koju trebamo moliti.
Crkva uči i da je nesavršeno pokajanje dostatno za Božji oprost. Pokajanje koje se očituje željom da se ne gori u paklu. Pokajanje koje ne uključuje bol zbog ranjavanja Boga. Ali želimo li i možemo li ostati samo na tome? Zaslužuje li Bog samo naš minimum kad nam uvijek daje svoj maksimum? Milost pokajanja je upravo to – milost, milost za koju trebamo moliti. Molimo Gospodina da nam omekša srca, da nam se srce rasplače od boli što smo uvrijedili Njegovu dobrotu, jer tek ćemo onda moći reći da smo ostavili grijeh iza sebe i da želimo živjeti u zajedništvu s našim Gospodinom.