Ako ste obavijeni nekom vrstom krivnje, to bi mogao biti Bog koji vam govori kroz vašu savjest, što je zdrava, konstruktivna krivnja. Ili je to možda vaša krivnja, u kojem slučaju vas vjerojatno drži budnom noću iz pogrešnih razloga. Krivnja može biti Božji oprez, Božja tuga u vama zbog vašeg grijeha, razumijevanje vašeg grijeha koje vas vodi do velike milosti – ili može biti krivo shvaćena, iskrivljena i pogrešno primijenjena emocija koja vas vodi niz stazu ponosa. Kakva god krivnja bila, to nije samo neobuzdani psihološki odgovor na nešto što ste učinili krivo, na neuspjeh, na neuspjeh na ispitu ili na nemogućnost da ostvarite svoj životni san,

Krivnja i tvoja duša

Sada shvaćam da kad spomenem riječ duša, mnogi se ljudi počnu isključivati. Duša nam se čini nejasnom; znamo da je imamo, ali stvarno ne znamo kako o tome razgovarati. Većina ljudi može lakše raspravljati o razinama kolesterola ili burzi nego o stanju svoje duše.

Kakve to veze ima s krivnjom? Pa, ako se želite dokopati svoje krivnje, morate razumjeti kako vaša duša funkcionira. A ako želite znati kako vaša duša funkcionira, onda morate znati što je vaša duša. Zato želim na trenutak skrenuti s teme i raspraviti o “anatomiji” vaše duše.

Vjerojatno ste čuli da ste stvoreni na sliku i priliku Božju. Ali to je teško zamisliti, pogotovo kada uzmemo u obzir da je u Starom zavjetu Bog opisan kao vatra, oblak, glas i vjetar. Očito, Bog izgleda drugačije od nas — kako smo onda stvoreni na njegovu sliku i priliku?

Odgovor je da postoji jedan dio vas koji je stvoren na Njegovu sliku, a taj dio je vaša duša. Kada vas je Bog stvorio, udahnuo je besmrtnu dušu u vaše tijelo kako biste bili nalik Trojstvu – Ocu, Sinu i Duhu Svetom. Taj vas je čin uzdigao iznad svega stvorenog, jer vam je dao priliku nasljedovati Očevo milosrđe i suosjećanje, Isusovu poniznost i ljubav Duha.

Većina ljudi može lakše raspravljati o razinama kolesterola ili burzi nego o stanju svoje duše.

Ovo se može činiti komplicirano, ali je lakše nego što zvuči. Sve što trebate učiniti je zamisliti krug, koji predstavlja vašu dušu, podijeljenu na tri dijela. Pita izrezana na samo tri dijela. Tri dijela čine cjelinu, a svaki dio – ili sposobnost – odgovara Osobi Trojstva: Ocu, Sinu i Duhu Svetom.

Ako doživljavamo pravu krivnju, pokajanje nas vraća Gospodinu i daje nam mir.

Imate pamćenje s maštom, koja nalikuje Ocu. U ovoj sposobnosti posjedujete sposobnost milosrđa i suosjećanja.
Imate intelekt koji je sličan Sinu. U ovoj sposobnosti posjedujete sposobnost vjere i poniznosti.
Imate volju, koja sliči Duhu Svetome. U ovoj sposobnosti posjedujete sposobnost da volite.

Oprost/ Župa Presvetog srca Isusova, Vinišće

Znam da je ovo tema za beskrajnu raspravu i ispitivanje, ali s obzirom na ovo pojednostavljeno objašnjenje duše, sada ćemo vidjeti gdje se pojavljuje vaš osjećaj krivnje.

Krivnja nastaje u sjećanju i mašti. Kada počinimo grijeh, sjetimo ga se i osjećamo se krivima zbog toga. Ako doživljavamo pravu krivnju, pokajanje nas vraća Gospodinu i daje nam mir. Imamo krivnju jer se sjećamo grešnog postupka, ali naš intelekt nam govori da će nam biti oprošteno ako se pokajemo i zamolimo Božju milost. Krivnja tako služi svrsi, jer nas vodi natrag Bogu i Njegovom oprostu. Problem nastaje kada izostavite intelekt iz jednadžbe, a pamćenje i mašta podivljaju. Vaša krivnja poprima nestvarne razmjere i počinjete se kriviti za stvari koje čak i nisu vaša krivnja. Nažalost, to se događa češće nego što bi trebalo, jer ne vjerujemo da je Božje milosrđe veće od našeg grijeha. Osjećaji nisu zlo. Ali ni oni nisu pouzdani.

Snaga opraštanja u slučaju Jean / Youtube.com

Kada su naše pamćenje i mašta preopterećeni, gubimo iz vida problem koji je u pitanju. To je poput onih televizora koji su nekada imali tri kotačića, jedan za boju, jedan za nijansu i jedan za drugu nijansu. Ako ste jedan kotačić okrenuli do kraja, dobili ste iskrivljenu sliku. To je upravo ono što se događa kada jedna od tri sposobnosti vaše duše izađe iz ravnoteže. Dobivate iskrivljenu sliku.

Nakon što je grijeh počinjen, vaše će pamćenje raditi prekovremeno. Uprskao si. Lagali ste svom supružniku. Prezreo si starog prijatelja. Bio si nestrpljiv prema ocu. Ako ne dopustite svom intelektu da vas obavijesti da je Bog spreman i sposoban oprostiti, bit ćete u velikoj nevolji. Vaše pamćenje nikada vam neće dopustiti da zaboravite svoj grijeh, a vaša mašta će ga vjerojatno preuveličati. U ovom trenutku nemate mnogo šanse za izlječenje ili oprost.

Nemojte me krivo shvatiti. Ako si uprskao, trebao bi se osjećati prilično loše zbog toga. Ali ne biste trebali izvrtati i prljati svoju dušu dopuštajući svom sjećanju i svojoj mašti, bez koristi vašeg intelekta, da uvijek iznova ponavljaju vaš grijeh i da ga uljepšavaju – i kao rezultat toga, da sami postanu krivnja. U svom umu niste u stanju učiniti ništa kako treba i sve vaše radnje postaju pogrešne i neadekvatne. Ubrzo ste se uvjerili da nema mnogo razloga da se pokušavate poboljšati, budući da ćete samo ponovno uprskati.

Ako se odmaknete i pogledate u sebe, vidjet ćete da nikamo ne stižete brzo.

Utapanje u krivnju ne rješava naše probleme niti nas vodi svetosti. Nije Božja volja da postanemo toliko sputani svojom krivnjom da više ne prihvaćamo Njegovu ljubav, ljubav koja oprašta. Kada postanemo krivi, ne slušamo Njega, već slušamo sebe. Paralizirani smo, zamrznuti na našem duhovnom putovanju. Tuga i kajanje koje bismo trebali iskusiti umjesto toga zamjenjuje pretjerano maštarenje.

Kriv dok se ne dokaže nevinost

Razumijevanje krivnje vrlo je delikatan posao, jer ne postoji praktičan pravilnik za utvrđivanje što je dobra, a što loša krivnja. Ali u ovo možete biti sigurni – prosvijetljena savjest, ona koja vas potiče na ispravno djelovanje, dobra je krivnja. Postaje loša krivnja kada vodi do kajanja, očaja i mržnje prema sebi.

Naš cilj je da prestanete živjeti na razini pamćenja, ako je to ono što radite, i da naučite pravilno koristiti svoje druge sposobnosti. Morate razumjeti svoj grijeh i upotrijebiti svoju volju da izađete jači i svetiji iz grješnog iskustva.

Svi radimo greške koje nam uzrokuju krivnju, cijelo vrijeme.

Prijatelju izbrbljamo nešto što se čini preoštrim ili zločestim i tu osobu povrijedimo. Zaboravimo godišnjicu ili rođendan i ostavimo nekoga da se osjeća necijenjeno ili zapostavljeno. Obećavamo da ćemo se naći s roditeljima na večeri i otkazujemo u zadnji čas, zbog čega se osjećaju razočarano i nevažno. Zašto je dobro osjećati krivnju u svakom od ovih slučajeva? Jer ako se osjećamo krivima, manja je vjerojatnost da ćemo ponoviti svoju pogrešku. Velike su šanse da ćemo više paziti što govorimo svojim prijateljima. Sjetit ćemo se rođendana naše sestre. Uložit ćemo više napora kako bismo ispoštovali svoje obveze.

Da se u tim situacijama ne osjećamo krivima, postali bismo grubi, zaboravni, bezobzirni ljudi. Ova vrsta kratkotrajne krivnje nas nečemu uči i možemo napredovati u svom duhovnom životu zahvaljujući lekcijama koje smo naučili. Ova vrsta krivnje ne traje; učimo iz toga i idemo dalje. To je iscjeljujuća krivnja, jer nam omogućuje da ispitamo svoje pogreške, popravimo se i vratimo se poslu traženja svetosti.

Kap milosrđa

Ideja o ranjavanju Boga je sjajna. Teško je ne postati malo nervozan misleći da vaši sitni postupci utječu na Stvoritelja svemira. Većinu vremena štitimo se od ove istine živeći život duhovne apatije. Obavljamo svoje svakodnevne poslove bez brige na svijetu, više zabrinuti za svoje dopise i račune za struju i našu ljetnu garderobu nego za svoju svetost. Hvala Bogu da ti i ja nismo Bog, jer da je do nas, vjerojatno bismo oprali ruke od ovih sebičnih stvorenja zvanih ljudska bića. Ali naš Bog je pun ljubavi. A On je samo jednu misao udaljen, spreman nas razumjeti, prihvatiti naše pokajanje i oprostiti nam, bez obzira što učinili.

Naši grijesi nestaju u oceanu Božjeg milosrđa. Ne trebamo se više brinuti za njih – oni su trajno obavijeni vječnim Božjim milosrđem.

Bila sam u Kaliforniji prije nekoliko godina pripremajući se za govor kad sam odlučila prošetati do oceana. Volim ocean. Stvarno sam zadivljena što je Bog učinio kada ga je stvorio, a kada vidim Njegovu moć u naizgled beskrajnom prostranstvu vode i žuboru valova, uvijek volim igrati igru. Tog sam dana, kao i obično, bila u smeđem habitu, a prolazeći pored kupača na plaži vidjela sam da ne znaju što bi sa mnom. Kad sam stigla do dobre točke za zaustavljanje, učinio sam ono što i obično: stajala sam dvadeset metara od vodene linije i pozvala valove k sebi. Shvatila sam da pripadaju mom Nebeskom Ocu, pa ih mogu nazvati ako želim. Kupači su me gledali kao da sam luda, ali nije mi smetalo.

“Hajde, možeš ti to!” rekla sam. I tako sam se iznenadila kad me čuo jedan val. Odjednom sam shvatila da će me zapljusnuti jedan od najvećih valova koje sam u životu vidjela.

Bila sam tako zapanjena. Nisam se mogla pomaknuti. Svi na plaži su vrištali: “Trči, trči!” ali nisam se mogla pomaknuti. Noga mi je bila čvrsto ukopana u pijesak.

Odjednom mi je val udario o noge. Cipele su mi bile mokre, naramenica je bila mokra, čak je i rub moje odjeće bio mokar.

Kad sam podignula pogled, primijetila sam da mi je sićušna kapljica pala na vrh ruke. Bila je tako lijepa. Sjajila je poput dijamanta na suncu.

Kapljica me je toliko duboko utjecala svojom ljepotom da sam je se osjećala nedostojnom, i na vlastito iznenađenje, dok sam stajala tamo, bacila sam je natrag u ocean.

Moj mali mir bio je prekinut kada sam osjetio kako mi Gospodin govori: “Anđelika?”

Rekla sam: “Da, Gospodine?”

“Jesi li vidjela taj pad?”

Rekla sam: “Da, Gospodine.”

„Taj pad je poput svih tvojih grijeha, tvojih slabosti i tvojih nesavršenosti. A ocean je poput moje milosti.

Ta me zgoda na oceanu naučila dubokoj lekciji. Mislim da svi postajemo žrtve ponavljanja svojih grijeha i promašaja, ponovnog proživljavanja krivnje dugo nakon što smo zatražili oprost. Ne shvaćamo da su ti grijesi zauvijek nestali nakon što nam je Bog oprostio. Naši grijesi nestaju u oceanu Božjeg milosrđa. Ne trebamo se više brinuti za njih – oni su trajno obavijeni vječnim Božjim milosrđem.

FOTO: BOŽJE MILOSRĐE

Teško je prebroditi svoju krivnju, pokajati se, tražiti sakrament pomirenja, a potom u potpunosti prihvatiti Božje oproštenje. Vjeruj mi, u svom srcu znam kroz što prolaziš i znam što je potrebno da se držiš toga. Ali morate zapamtiti da je Božje milosrđe jednako široko i sveobuhvatno kao što je Njegova ljubav prema vama duboka i osobna. On te gleda – da, tebe – upravo sada, a ruke su mu širom otvorene. Ako svoju krivnju možete predati Bogu baš kao što mu predajete svoje grijehe, bit ćete izliječeni.

Iscjeljenje i rast

“Pokaj se.” Bog tako malo traži od nas. A opet, tako je teško znati što učiniti kada nas obuzme vlastiti osjećaj krivnje. U proteklih deset godina savjetovala sam toliko žena koje su abortirale djecu, a kada mi dođu, izbezumljene, izmučene i očajne, vidim da su shrvane spoznajom da su oduzele ljudski život — i jednostavno ne znaju što bi u vezi s tim.

Vjerujem da je osjećaj krivnje zbog pobačaja jedna od najtežih boli koju čovjek može doživjeti. Sjetio sam se pisma koje sam primio od žene iz Michigana:

Majko, nećeš se sjećati ovoga, ali prije četiri godine nazvala sam da te zamolim da mi spasiš život. Dvaput sam pokušala samoubojstvo i prijatelj mi je predložio da te nazovem.

Trebalo vam je samo nekoliko minuta da dođete do korijena mog problema. Pobacila sam dvoje djece unutar šest mjeseci jedno od drugog. Kad sam ti rekla, znala sam da si slomljena srca kao i ja. Pa, znam da se vjerojatno nećeš sjetiti našeg razgovora, ali rekla si mi tada nešto čudno.

Ova je žena doživjela izvanredno ozdravljenje od Boga po sakramentu pomirenja. Trpjela je ogromnu krivnju i grižnju savjesti zbog svojih pobačaja i molila je Boga za njegovu pomoć i oprost. Pokajala se za svoje grijehe i sada je bila zdrava, potaknuta višom radošću i razumijevanjem od većine današnjih ljudi. Uz Božju milost, prevladala je svoju krivnju.

Rekla si mi da nisam sama i da još uvijek imam dvoje djece, iako su otišla u sljedeći život.

Rekla si mi da dam imena svojoj djeci i da ih zamolim da mole za mene. Mislila sam da si neka čudakinja, ali nisam imao što izgubiti. Učinila sam ono što si rekla. S vremenom sam shvatila da moja djeca nisu izgubljena, nego su stvorena i voljena od Boga iako više nisu na ovom svijetu.

Dvije godine kasnije udala sam se za divnog čovjeka, a prošlog mjeseca dobili smo djevojčicu. Nazvali smo je Marija Mihaela. Ovo je najava rođenja, majko. Znam da je volim dubinom koju nikad ne bih imao da nije bilo Božjeg oprosta i iscjeliteljske moći. Pokušala sam upozoriti druge žene na pobačaj, a sada ću se protiv toga boriti s još većom ljubavlju prema Bogu i životu koji si mi pomogao naći.

Pravi tečaj

Ako vjeruješ u Boga i Njegovo milosrđe, tvoja će krivnja biti samo stanica na putu do svetosti. Nećeš tamo zapeti, jer ćeš znati da će vas On povesti na vašem putu. Nećeš se osvrnuti; gledat ćeš unaprijed. Vidjet ćeš što sada možeš učiniti. Svjedočit ćeš dobroti i slavi Božjoj.

Osjećaj krivnje za svoje grijehe je nježna Božja ruka koja nam otvara oči, kako bismo svojom slobodnom voljom mogli pronaći put natrag na put svetosti.

Kad god me počnu obuzimati krivnja i obeshrabrenje, pomislim na carinika Mateja i njegov prvi susret s Isusom. Dakle, znate da prije svog obraćenja Matej nije bio svetac. Imao je svoju teoriju matematike: deset za Cezara, dvadeset za Mateja, deset za Cezara, dvadeset za Mateja. Dakle, ovdje je bio taj sitni, sebični čovjek koji je dvaput varao ljude, veselo brojeći svoje novčiće na maloj štandu za prikupljanje poreza na tržnici, kad je došao Isus.

Isus je jednostavno rekao Mateju: “Pođi za mnom” (Mt 9,9).

Kad ga je Matej primijetio, Isus ga je pogledao u oči. U tom trenutku carinik se obratio. U trenutku kada ga je Isus pozvao, Matej je znao da je nedostojan, grešnik i ništa više. I zato ga je naš Gospodin tražio; Isus je znao da ima toliko jednostavnosti duše i toliko ljubavi za dati da bi prepoznao svoju grešnost, smjesta prihvatio Božji oprost i odmah slijedio Gospodina u život velike svetosti.

Mnogima od nas treba cijeli život da nauče ono što je Matej znao u trenu: da je Božje milosrđe veće nego što itko od nas može zamisliti.

Matej se nije stavio izvan Božjeg milosrđa. Nije se pretvarao da je nešto drugo nego ono što jest – poreznik i varalica. Imao je poniznost pokajati se i prihvatiti oproštenje. I upravo to trebamo učiniti sa svojom krivnjom.

Tvoji grijesi su kao kap u moru Božjeg milosrđa. Oni su ništa osim ako se ne odlučite uhvatiti za njih i dopustiti im da vam preuzmu život. Daj te grijehe Bogu. Ako si katolik, primi sakrament pomirenja; bit ćeš zapanjen milošću i iscjeljenjem koji će ući u tvoju dušu.

Ako ste nekoga povrijedili, otiđite do te osobe i zamolite za oprost, a zatim zamolite Boga da vas oboje ozdravi. Ako sami sebe kažnjavate za grijeh iz prošlosti, tražite od Boga oproštenje i snagu i mudrost da sebi oprostite. Ako ste uključeni u grješnu situaciju, molite se Bogu za snagu da se iz nje izvučete i zamolite Ga za milost svojoj duši.

Tvoji grijesi su kao kap u moru Božjeg milosrđa. Oni su ništa osim ako se ne odlučite uhvatiti za njih i dopustiti im da vam preuzmu život.

Kao što je primijetio John Henry Newman, živjeti znači promijeniti se, a da bismo ušli u Kraljevstvo nebesko moramo se često mijenjati. Krivnja ubrzava promjenu, promjenu koja je naša transformacija u svetost. Nitko od nas ne može biti duhovni hodočasnik, a da se ne baci u život koji nam je Bog dao da živimo, a ponekad i pogriješimo. Ali znati da smo griješili je milost. Osjećaj krivnje za svoje grijehe je nježna Božja ruka koja nam otvara oči, kako bismo svojom slobodnom voljom mogli pronaći put natrag na put svetosti.

Bog oprašta i zaboravlja.

Bacite svoju krivnju u ocean Njegove milosti.