Jesmo li spremni prihvatiti tišinu? Jesmo li spremni suočiti se sami sa sobom bez ikakvih maski? Jesmo li spremni pronaći Boga i čuti što nam On želi progovoriti u tišini?
Ponekad se čini da je buka postala idol modernoga doba u kojem živimo. Suvremeni je čovjek ovisan o buci – ona ispunjava njegov unutarnji svijet, nastanjuje njegovo srce i um te pokreće njegovo tijelo.
No, poput ljubomornoga božanstva, buka uništava sve na svome putu i zarobljava sve one koji više ne mogu živjeti bez nje. Ako smo joj izloženi od najranije dobi, ona postaje nezamjenjiva pratnja u svakome trenutku našega postojanja. Dakle, moramo ponovno otkriti tišinu, jer Boga ne možemo pronaći u buci, prenosi Aleteia.
Božja Riječ progovara u tišini
“Bog prebiva u tišini”, kaže stara francuska izreka. Svi se sjećamo epizode iz života proroka Ilije. Pobjegao je od Jezebele, koja mu je prijetila da će ga ubiti, te je potražio utočište na brdu Horebu. Tamo je čekao da mu se Bog otkrije. Starozavjetni tekst kaže da se Bog nije odlučio objaviti u obliku grmljavine ili svjetlosti, već kao šapat laganog i blagog lahora koji mu je milovao lice. Upravo je u toj tišini prorok iskusio Boga.
Tišina može postojati samo ako nema buke!
Bog progovara u tišini. “Bog mi ne govori”, tvrde neki. Zapravo, Bog nije tih, već od nas traži da ga pronađemo u tišini. On je s nama, ali ne s onima koji su najglasniji ili najrazgovorljiviji. Radi se o neobičnom paradoksu: u Novome zavjetu Bog je poznat po svojoj Riječi, utjelovljenoj u Isusu Kristu. No, Bog istovremeno ostaje nijem i poznat samo onima koji ga traže u tišini.
Jeste li spremni čuti kako vam Gospodin progovara u tišini?
Dakle, nalazimo se u ratu protiv buke. To je borba za Boga i čovjeka. U starim smo se vremenima borili za to da nas se čuje, a danas se borimo za tišinu. Tišina može postojati samo ako nema buke! A odsutnost buke je, nažalost, postala nepodnošljiva za mnoge od nas. No, postoji rješenje: moramo se prestati ponašati kao pasivne žrtve buke. Stvarna borba protiv nje započinje tek onda kada smo spremni učiti kako tražiti i voljeti tišinu Božje riječi.
Potreba za tišinom je vrlo osobna stvar. Ona je zapravo naša potraga za Bogom – jedno uvijek dolazi s drugim! Svatko od nas si mora postaviti ova pitanja: Jesam li spremna prihvatiti tišinu? Jesam li spremna suočiti se sama sa sobom bez ikakve maske? Jesam li spremna pronaći Boga i čuti što mi On želi progovoriti u tišini?