Božić je oduvijek bio svetkovina svjetla, podsjećajući nas da je Isus Krist "svjetlost svijeta". Sam Isus kaže: "Ja sam svjetlost svijeta; tko ide za mnom, neće hoditi u tami, nego će imati svjetlost života." (Iv 8,12). U zapadnom svijetu božićna drvca i kuće osvjetljavaju se električnim svjetlima u najmračnijem dobu godine. Iako se ta tradicija komercijalizirala i njome se bave i kršćani i nekršćani, ona je utemeljena u kršćanskom shvaćanju tko je Isus.
Tema svjetlosti dominira svetkovinama Božića i Bogojavljenja koje su se u prvim stoljećima slavile zajedno u jednom velikom “blagdanu svjetlosti”
U ranoj Crkvi Isus je često prikazivan kao Sol Invictus – Nepobjedivo Sunce jer je 25. prosinca u poganskom svijetu bio poznat kao Dies Natalis Solis Invicti (Rođendan Nepobjedivog Sunca), piše Aleteia. Sveti Augustin se poziva na ovu simboliku u jednoj od svojih propovijedi: „Proslavimo ovaj dan kao blagdan ne radi sunca, koje promatraju i nevjernici, a ne samo vjernici, već radi Njega koji je stvorio sunce.” Simbolika svjetlosti jasna je u evanđelju po Ivanu, koje eksplicitno povezuje Isusov dolazak i dolazak svjetlosti na svijet:
“U početku bijaše Riječ i Riječ bijaše u Boga i Riječ bijaše Bog. Ona bijaše u početku u Boga. Sve postade po njoj i bez nje ne postade ništa. Svemu što postade u njoj bijaše život i život bijaše ljudima svjetlo; i svjetlo u tami svijetli i tama ga ne obuze. (Iv 1,3)
Vanjska svjetla Božića podsjećaju na Isusovo unutarnje svjetlo koje daje smisao našem životu
Sveti Ivan Pavao II. dao je kratki komentar ove simbolike tijekom homilije za blagdan Bogojavljenja 2002. godine:
“Tema svjetlosti dominira svetkovinama Božića i Bogojavljenja koje su se u prvim stoljećima – a i danas na Istoku – slavile zajedno u jednom velikom “blagdanu svjetlosti”. Svjetlo se pojavljuje u toploj intimi Svete noći Badnjaka – rođen je Krist, Svjetlost čovječanstva. On je Mlado sunce koje će nas pohoditi s visine (usp. Lk 1,78), sunce koje je došlo na svijet rastjerati tamu zla i preplaviti je sjajem božanske ljubavi. Ivan Evanđelist piše: ‘Svjetlo istinsko koje prosvjetljuje svakog čovjeka dođe na svijet.’ (Iv 1,9).”
Nadalje, sveti Ivan Pavao II. objašnjava kako nas vanjska svjetla Božića podsjećaju na Isusovo unutarnje svjetlo koje daje smisao našem životu: “Postajući tijelom, Sin Božji očitovao se kao svjetlost. On nije samo vanjsko svjetlo u povijesti svijeta, već svjetlo unutar ljudske osobe, u njegovoj osobnoj povijesti. Postao je jedan od nas, dajući beskrajno značenje i besmrtnost našem zemaljskom postojanju. Tako je, uz puno poštivanje ljudske slobode, Krist postao “lux mundi – svjetlost svijeta”. On je svjetlost koja svijetli u tami (usp. Iv 1,5).”
Dok se divimo božićnim svjetlima, nikada ne zaboravimo pravo svjetlo koje je došlo na Božić i nastavlja nas voditi u mraku ovoga svijeta.Foto: Pexel
