Svi mi želimo sreću u ovom životu, bilo da smo toga svjesni ili ne. Malo tko želi živjeti svaki dan u stanju očaja, a većina jednostavno želi biti sretna. To je iskrena želja koju Bog ne negira. Zapravo, Bog nam pokazuje pravi put do sreće u ovom životu, donosi Aleteia.

Američki svećenik i autor vlč. Francis Xavier Lasance u svojoj knjizi “Moj molitvenik” objašnjava kako su usko povezani sreća i milosrđe:

Vaša sreća u velikoj mjeri ovisi o našem poštivanju zakona bratske ljubavi: “Ljubi bližnjega svoga kao samoga sebe” i zlatnog pravila koje je objavio naš Spasitelj: “Ne činite ono što ne želite da drugi čine vama” (Luka 6, 31). Čineći dobro drugima, postajemo slični Kristu, o kojem u Evanđelju čitamo da je “On svima činio dobro”. “I ovu zapovijed imamo od njega: Tko ljubi Boga, da ljubi i brata svoga.” (1. Ivanova 4, 21). A sveti Pavao primjećuje: “Nikomu ništa ne dugujte, osim da jedni druge ljubite. Jer tko drugoga ljubi, ispunio je Zakon.” (Rimljanima 13, 8)

Zanimljivo je razmišljati kako što više razmišljamo i brinemo o drugima, to više raste naša vlastita osobna sreća.

Žanjemo ono što sijemo. Ljubaznost rađa dobrotu. Nema slađeg zadovoljstva od onoga koje je rezultat dobročinstva te koje je velikodušno učinjeno ili pak nesebično izgovorene ljubazne riječi “Sretan je onaj koji ima milosrđe za svakoga”, kaže blaženi Egidij iz Asiza. “Sretan je onaj koji pruža sjajne usluge za svog susjeda, a pritom se ne trudi dobiti nešto zauzvrat.”

Tek kada nas ne brine što drugi misle i jednostavno učinimo ljubazno djelo iz ljubavi koju imamo, naša se sreća povećava u ovom i u sljedećem životu.

Naša djela bezinteresnog milosrđa zabilježena su u Knjizi života. Na veliki dan otplate, naš će Spasitelj reći: “Dođite, blagoslovljeni Oca mojega! Primite u baštinu Kraljevstvo pripravljeno za vas od postanka svijeta! Jer ogladnjeh i dadoste mi jesti; ožednjeh i napojiste me; stranac bijah i primiste me; gol i zaogrnuste me; oboljeh i pohodiste me; u tamnici bijah i dođoste k meni.” (Mt 25, 34-36)

Ključ je biti istinski milosrdan u mislima i djelima, ne samo vršiti dobrotu iz obveze, već zbog naše iskrene želje za dobrom druge osobe. Ako zažalimo zbog dobročinstva koje pružamo drugome, naša će se sreća vjerojatno smanjiti, jer ćemo biti razočarani kad druga osoba ne vrati dobrotvornu organizaciju.

Ako želimo istinsku i trajnu sreću, moramo se svakodnevno truditi biti milosrdni, viđajući Isusa Krista u svakoj osobi koju sretnemo.