Ovih dana intenzivno promišljam o važnosti euharistije za naš život. Ne znam koliko smo svjesni da je euharistija najuzvišeniji izraz Božje ljubavi prema nama. Ovim tekstom želim potaknuti i sebe i vas da promislimo jesmo li zaboravili na važnost euharistije. Postavimo na početku pitanje sebi jesmo li svjesni te ljubavi?

Susret s bezuvjetnom Ljubavi

Često znamo komentirati kako nam je misa bila dugačka, a zbor dobro ili loše pjevao. Isto tako znamo reći kako je svećenik dobro ili loše propovijedao pa onda biramo u koju ćemo crkvu ići, a u koju ne. Sve to upućuje da smo pogrešno shvatili značenje svete mise. Sve to upućuje da se nismo susreli s Onim koji nam se svaku misu iznova daruje. Nismo se susreli s bezuvjetnom Ljubavi.

Sve to upućuje da smo pogrešno shvatili značenje svete mise. Sve to upućuje da se nismo susreli s Onim koji nam se svaku misu iznova daruje.

Nažalost, zaboravili smo da je euharistija sakrament ljubavi po tome što  se Isus daje osobno svakome od nas. I upravo bi nas svaki susret s njim iznova trebao zadiviti, a mi s euharistije odlazimo isti kao što smo i došli. To daje naslutiti da se nismo susreli s onim koji je izvor tog susreta.

U misli mi dolaze riječi iz Evanđelja po Ivanu: „Tko jede moje tijelo i pije moju krv, u meni ostaje i ja u njemu“ Iv 6, 56 koje govore upravo o toj uzajamnoj ljubavi koja se događa upravo na euharistiji. Ove riječi nam govore da se Isus želi nastaniti u nama, ali i nas u sebi. Potvrda su uzajamne i sebedarne ljubavi.

Na jednom mjestu u knjizi „Naučiti primati“ Jacques Philippe piše: „Euharistija znači hraniti se Bogom, ali i – ako se tako može reći – dopustiti njemu da nas proguta!“

Te riječi potaknule su me na dublje promišljanje o euharistiji i dale mi uvidjeti kako nisam svjesna da se na euharistiji događa čudo uzajamne ljubavi. Vjerujem da kada bih toga bila svjesna u mom srcu događale bi se promjene na bolje. Ne bih toliko ostala začahurena u svoje potrebe, porive i čežnje. U srcu su mi posebno odzvonile riječi ‘dopustiti njemu da me proguta‘. Isus me želi primiti, želi me progutati, neizmjerne li ljubavi prema meni koja ničim to nije zaslužila. Riječi su to koje si želim što češće ponoviti kako bi spoznala da nisam bitna ja i moji osjećaji na misi već On koji se svakim danom iznova daruje pod prilikama kruha i vina.

Isus me želi primiti, želi me progutati, neizmjerne li ljubavi prema meni koja ničim to nije zaslužila.

Bog stanuje u našem srcu

Kada blaguješ euharistiju sjeti se da se Bog nastanjuje u tvoje srce Vjerujem kada bismo zaživjeli tu istinu otišli bismo s mise promijenjeni. Otišli bismo zadivljeni i radosni zbog susreta s Njim.

A nama se događa da odmah nakon mise krenemo s ogovaranjem, mrmljanjem, gunđanjem, neopraštanjem, zamjeranjem, gorčinom…

A nama se događa da odmah nakon mise krenemo s ogovaranjem, mrmljanjem, gunđanjem, neopraštanjem, zamjeranjem, gorčinom… Nastavimo tamo gdje smo stali prije nego što smo ušli. I ostajemo lišeni bogatstva primljenog iz tog susreta s bezuvjetnom Ljubavi.

Sjetitimo se da nakon euharistije Bog stanuje u našem srcu. Poželimo ga zadržati što dulje.

Sjetimo se da nakon euharistije Bog stanuje u našem srcu. Poželimo ga zadržati što dulje. Ne zaboravimo da je On primio nas, a mi njega, ne zaboravimo da je to bio uzajaman susret. Zapamtimo da je euharistija zahtjevnost i dar, poziv i obećanje, odgovornost i milost.

Izmolimo zajedno molitvu “Dušo Kristova”  kojom molimo Gospodina da nas uroni u ljepotu Svoje prisutnosti.

Dušo Kristova, posveti me.

Tijelo Kristovo, spasi me.

Krvi Kristova, napoji me.

Vodo iz prsiju Kristovih, operi me.

Muko Kristova, okrijepi me.

O dobri Isuse, usliši me.

Među rane svoje sakrij me.

I ne dopusti da se odijelim od Tebe.

Od neprijatelja zlobnoga brani me.

Na času smrti moje zovni me,

i zapovjedi mi da dođem k Tebi,

da Te sa svetima Tvojim hvalim

u vijeke vjekova. Amen.