Pravedno očinstvo

Job je imao desetero djece, sedam sinova i tri kćeri. Na samom početku prvog poglavlja Joba gledamo na to kako se Job odnosio prema svojoj djeci, piše Catholic Gentleman.

Rodilo mu se sedam sinova i tri kćeri. Imao je sedam tisuća ovaca, tri tisuće deva, pet stotina jarmova volova, pet stotina magarica i vrlo mnogo slugu; tako da je ovaj čovjek bio najveći od svih ljudi na istoku.

Njegovi su sinovi išli i priređivali gozbu u kući svakoga na njegov dan; a oni bi poslali i pozvali svoje tri sestre da jedu i piju s njima. A kad bi dani blagdana protekli, Job bi ih poslao i posvetio, a on bi ustajao rano ujutro i prinosio žrtve paljenice prema broju svih; jer je Job rekao: “Možda su moji sinovi sagriješili i prokleli Boga u svojim srcima.” Tako je Job neprestano činio.

Djeca su nagrada

Prvo što primjećujemo u ovom odlomku je da je Job cijenio svoju djecu. U detaljima o Jobovom bogatstvu, autor prije svega navodi njegovu djecu kako bi nam rekao da ih je Job volio više od svega što je imao. Možda previše čitam stvari, ali ja vidim značaj u činjenici da je Job imao sedam sinova i tri kćeri. I sedam i tri označavaju završetak i savršenstvo u hebrejskoj kulturi, pa se čini da je Job imao savršen broj djece. Njegova je radost bila potpuna.

Jedan dječak i jedna djevojčica. Ako ih imate više od dva, pripremite se na sve vrste nepristojnih komentara o svojoj neodgovornosti i nedostatku samokontrole.

Mislim da je ovo važno jer nam suvremeni svijet govori da je manje više kada su djeca u pitanju. Dvoje se smatra savršenim brojem, jedan dječak i jedna djevojčica. Ako ih imate više od dva, pripremite se na sve vrste nepristojnih komentara o svojoj neodgovornosti i nedostatku samokontrole. Djeca se ovih dana smatraju teškom smetnjom. Ipak, u antičkom svijetu djeca su bila cijenjena kao nagrada i Božji blagoslov. Puno djece značilo je da ste obilno blagoslovljeni.

Kao katolici, vjerujem da moramo vratiti ideju da su djeca nagrada. Svi znamo crkveno učenje o umjetnoj kontracepciji, ali ako nismo oprezni, još uvijek se vrlo lako možemo utjecati na kulturološko razmišljanje o djeci. Veliku kuću i novi auto možemo cijeniti više nego dar novog života. To je pogrešno. Iz iskustva vam mogu reći da gdje su djeca, uvijek je radost. Učimo od Joba slaviti svoju djecu kao najveće blago koje možemo posjedovati.

Duhovna briga

Druga stvar koju možemo naučiti iz ovog odlomka je Jobova duhovna briga za svoju djecu. Jobova djeca voljela su se zabavljati i Jobovo je očinsko srce bez sumnje razveselilo vidjeti njegovu djecu kako uživaju u njegovom bogatstvu. Ipak, iako je Job želio da se njegova djeca dobro zabavljaju, nikada nije zaboravio njihovu duhovnu dobrobit. Obratite pažnju na njegovu zabrinutost:

A kad bi dani blagdana protekli, Job bi ih poslao i posvetio, a on bi ustajao rano ujutro i prinosio žrtve paljenice prema broju svih; jer je Job rekao: “Možda su moji sinovi sagriješili i prokleli Boga u svojim srcima.” Tako je Job neprestano činio.

Molite li za svoju djecu? Postite li ili prinosite druge žrtve u njihovo ime? Jeste li zabrinuti za njihove duše? Poučavate li ih u vjeri?

Nejasno je što točno znači izraz “Job bi ih poslao i posvetio”. Druga biblijska verzija prevodi ovaj izraz, “i neka se oslobode svake nečistoće”. Ovo mi zvuči gotovo kao rana ispovijed, u kojoj su djeca priznala svoje grijehe ocu. Ali bez obzira na to, vrlo je jasno da se Job neprestano molio za duhovnu dobrobit svoje djece, ustajući rano ujutro da se moli za njih i prinosi žrtve za njihove grijehe.

Molite li za svoju djecu? Postite li ili prinosite druge žrtve u njihovo ime? Jeste li zabrinuti za njihove duše? Poučavaš li ih u vjeri? Kao katolički očevi, imamo svečanu odgovornost poučavati našu djecu katoličkoj vjeri, moliti se za njih i čuvati ih, koliko je u našoj moći, od grešnih utjecaja. Odgovorit ćemo Bogu za to kako smo odgajali svoju djecu, pa poput svetog Joba trebamo ozbiljno shvatiti svoju dužnost da ih čuvamo.

Povjeravanje

Treća stvar koju nas Job može naučiti jest da naša djeca u konačnici pripadaju Bogu. Svaki roditelj je u iskušenju da idolizira svoju djecu, da ih malo previše voli. Neki roditelji čak žive posredno kroz svoju djecu, pronalazeći vlastitu vrijednost u uspjehu svojih sinova ili kćeri. Ovo je očito nezdravo. Jedini otac i majka u povijesti koji su se mogli sigurno klanjati svom djetetu bili su naša Blažena Majka i Sveti Josip.

Protuotrov za idolopoklonstvo naše djece je razumijevanje da su nam ona povjerena od Boga i da, u konačnici, pripadaju njemu. Obratite pažnju na Jobovu reakciju kada čuje vijest o smrti svoje djece: “Gol sam izašao iz utrobe majke svoje i nag ću se vratiti; Gospodin je dao, a Gospodin uzeo; blagoslovljeno ime Gospodnje.” Iskreno govoreći, ova reakcija je zapanjujuća. Jako sumnjam da bi moja bila tako sveta. Svaki roditelj može zamisliti srceparajuću tugu koju je osjećao u tom trenutku – a ipak, priznao je da mu je sve što posjeduje, uključujući i svoju djecu, dao Bog.

Iako trebamo moliti da nikada ne moramo doživjeti gubitak djeteta, također bismo trebali njegovati stav da su naša djeca u konačnici posuđena od Boga. To će nas spriječiti da ih idoliziramo i ne postanemo nezdravo vezani, te će nas potaknuti da ih obučavamo na putu pravednosti kao što je to činio Job.

Biti otac

Pravedno očinstvo nije lak poziv, niti je nešto što se događa slučajno. Sveti Job nam je uzor kako izgleda bogougodni otac. Nastojmo ga nasljedovati čuvajući svoju djecu, moleći se za njih i potpuno ih povjeravajući Bogu. To je uistinu uspješno roditeljstvo.

„Evo, sinovi su baština od Gospoda, plod utrobe nagrada. Kao strijele u ruci ratnika sinovi su mladosti. Sretan je čovjek koji ih ima pun tobolac!” (Psalam 127,3-5)