Budi dio naše mreže

Je li nas Bog napustio? Skriva li se iznad oblaka?

"Sve do danas, suze natapaju ovu zemlju (...) Nikada nemoj proklinjati svoje rane i mračne dane ili osobe koje su otišle od tebe. Jer u tim situacijama, kada misliš da svi su se udaljili i da više nema pomoći događajima oko tebe, Isus ti je najbliže."

/ at

O osjećaju da nas je Bog napustio s kojim su se mnogi vjernici susreli u svome životu, promišlja o. Arkadiusz Krasicki, CSSp, donedavni studentski kapelan u Osijeku koji sada predaje biblijske predmete na Teološko-katehetskom odjelu Sveučilišta u Zadru.

Zašto plačem?
(Iv 11,1-45)

Đavolska laž o tome da je Bog napustio čovjeka i skriva se visoko iznad oblaka, uz to da nije više dostupan, obmanjuje ljude i danas. Adam i Eva su pali na sotonsku laž. I danas ljudi žive tu laž. Kad god se nešto događa poput bolesti, zaraza, i drugih prirodnih zala te netko od najbližih ili prijatelja odlazi, napuštajući međusobnu blizinu, tada se događa drama koja je započela u rajskom vrtu: Bog nas je napustio! Međutim, sve što nam se događa još više upućuje na Boga i njegovu nježnu ljubav. To je dobra prilika da zavapimo Bogu i prepoznamo njegovu nježnu ljubav i milost prema nama. Svaki takav uzdah je vapaj za Božjim milosrđem i njegovom blizinom. On nas nikada neće napustiti.
Tvoje rane nestaju u Isusovim ranama. On je bliže tebi nego što misliš.

Židovski midraš govori odakle čovjeku suze. Nakon što su izgnani iz raja Adam i Eva osjetili su kajanje za grijeh. Tada im se Bog obratio: „Izagnao sam vas zbog vašeg grijeha iz bezbrižnog raja. To je bila kazna. No želim da znate da vas volim, iako ste sami izabrali muku i trpljenje u svijetu. Ali darujem vam jednu perlu. To je suza. Kada vas pohodi nesreća i brige, a u duši osjećate bol, tada će iz vaših očiju poteći suza i bit će vama lakše“. Te su suze Adam i Eva prenijeli na svoju djecu. Sve do danas, suze natapaju ovu zemlju. Kada čovjek pusti suzu nekako mu je lakše. To je dobar trenutak da se sjeti Božje ljubavi.

Nažalost, najveće rane koje u nama nastaju nisu samo zbog toga da se nešto negdje dogodilo ili da nas je netko napustio, izdajući naše prijateljstvo, ili čak obitelj. Najveće rane nanosi grijeh. Zaplačimo zbog svojeg grijeha, dozivajući Božju prisutnost i njegovo milosrđe.

Isus sa suzama u očima gleda tvoje rane koje su ti nanijeli ili loši događaji ili tvoji najbliži. On sa suzama gleda tvoje rane nakon grijeha. Sjećaš li se kada je Isus plakao? Kada se našao pred grobom svojega prijatelja Lazara. Bio je duboko ganut kao prijatelj. Ne znamo kako je živio Lazar. Četiri dana je bio u tami groba. Isus želi biti jako blizak svome prijatelju. U Lazarovoj smrti prepoznao je svoj grob i svoju smrt. Znao je da ga Lazar treba. Kao da mu poručuje: „Ti si umro, ali ja sam s tobom i samo te ja mogu izbaviti iz tvoga grijeha i svih rana.“ To znači da samo Isus može Lazara vratiti u život.

Na Isusovom grobu kamen je bio odvaljen. To je znak pobjede. Lazarove sestre podsjećaju na žene koje su došle pomazati Isusovo tijelo. To je znak Crkve koja moli. Lazar nije mogao hodati kada je kamen s njegova groba bio odvaljen jer su njegove ruke i noge bile povezane povojima. Tako mu je i ubrus na glavi ograničavao vid. To mu je sve smetalo dok je bilo na njegovom tijelu.

Naši životi često nalikuju na takvu smrdljivu grobnu jamu koja skriva najgore „umrle“ događaje. To su tvoje rane i tvoji grijesi. Još je na taj grob navaljen kamen zaborava. Zbog toga osjećaš udaljenost Boga i ne možeš pustiti suzu pokajnicu.

Što radi Isus? Zaplače i poziva Lazara da izađe van! Danas Isus doziva sve tvoje mračne  događaje da izađu van na svjetlo Evanđelja da ih Isus pogleda i ozdravi. On svojom suzom briše tvoje suze, podsjećajući na Božju blizinu: „Tu sam, kraj tebe!“

Ta se operacija mora dogoditi. Lazar je na sebi imao povoje i nije mogao vidjeti niti hodati. Isus nalaže da se to sve skine s njega. To su povoji našeg stida i teških iskustava. Ali na Isusovu riječ, oni padaju s tvojih nogu i očiju. To se zove odrješenje grijeha i oprost. Tako izlaziš iz smrdljive pećine u život. Tvoje rane nestaju u Isusovim ranama. On je bliže tebi nego što misliš.

Nikada nemoj proklinjati svoje rane i mračne dane te osobe koje su otišle od tebe. Jer u tim situacijama, kada misliš da svi su se udaljili od tebe i da više nema pomoći događajima oko tebe, Isus je najbliže tebi. Nemoj se također stidjeti pustiti suzu jer će te ona vraćati na sam početak ove priče.

Ključne riječi:
Božja ljubav plač suze

Obratite nam se

Ukoliko imate prijedlog za vijest, pošaljite nam na info@hkm.hr

Rezultati pretrage za pojam:

Danas slavimo sv. Joakima i Anu, Isusove djeda i baku – savršen dan da se prisjetimo i naših ‘neopjevanih heroja