Stranica Karmel.hr uz blagdan sv. Edith Stein, karmelskim imenom sv. Terezije Benedikte od Križa, donosi nekoliko njenih misli koje potiču na produbljivanje odnosa s Bogom:

“Već sada s radošću prihvaćam smrt, koju mi je Gospodin namijenio, u potpunoj podložnosti Njegovoj presvetoj volji. Molim Gospodina da moj život i smrt primi na svoju čast i slavu, za sve nakane presvetih Srdaca Isusova i Marijina i svete Crkve, a posebno za očuvanje, posvećenje i savršenstvo našeg svetog Reda, poimence Karmela u Kölnu i Echtu, kao okajanje za nevjeru židovskog naroda i da bi Gospodin bio prihvaćen od svojih te da bi Njegovo kraljevstvo došlo u slavi, za spasenje Njemačke i mir svijeta, konačno za moju rodbinu, žive i mrtve, i sve koje mi je Bog dao: da nijedan od njih ne bude izgubljen.”

“Moje temeljno raspoloženje, od kada sam ovdje, jest zahvalnost. Hvala, što smijem biti ovdje i što je kuća takva kakva jest. Pri tome mi je uvijek na pameti, da ovdje nemamo stalnog boravišta. Nemam druge želje nego da se na meni i po meni izvršava volja Božja. Do Njega je koliko će me dugo ovdje ostaviti i što će potom doći. Tu je sve dobro zbrinuto. Tako se ja ne trebam brinuti. Ali potrebno je puno molitve, da bismo u svakoj situaciji ostali vjerni.”

Sv. Edith Stein / Foto: ocds.karmel.hr

Bio je ovo moj prvi susret sa križem i božanskom snagom koju križ daje svojim nositeljima. Prvi put sam nadohvat ruke vidjela Crkvu rođenu iz Otkupiteljeva trpljenja, u njenoj pobjedi nad žalcem smrti. Bio je to trenutak u kojem se slomila moja nevjera i zasjao Krist u otajstvu križa.

“Svijet postoji iz suprotnosti… (Ali) na koncu svega neće ništa ostati od tih kontrasta. Ostat će jedino velika Ljubav. A kako bi uopće i moglo biti drugačije?”

“Sve veća skrhanost prirode daje nadnaravnom svjetlu i Božjem životu sve više i više prostora. Dosižu se prirodne sile i preobražavaju se u obožene i oduhovljene. Tako se događa novo Kristovo utjelovljenje u kršćaninu, koje je istoznačno uskrsnuću s križa.”

“Bog je istina. Tko traži istinu, taj traži Boga, bilo to njemu jasno ili ne.”

“Svaka prava molitva je molitva Crkve: po svakoj pravoj molitvi događa se nešto u Crkvi i sama Crkva jest ta koja u toj molitvi moli, jer je Duh Sveti koji živi u njoj taj koji u svakoj pojedinoj duši za nas moli ‘neizrecivim uzdasima’. Upravo to je prava molitva: ‘jer nitko ne može reći Gospodin Isus, osim u Duhu Svetome’ (1 Kor 12, 3). Što bi bila molitva Crkve, ako ne predavanje velikih zaljubljenika Bogu koji je Ljubav?”

“Ne može nam pomoći ljudska djelatnost, već patnja Kristova. U njoj imati udjela, moja je želja!”

“U djetinjim danima duhovnog života, kada smo tek počeli prepuštati se Božjem vodstvu, tada osjećamo vodeću ruku sasvim jako i čvrsto; poput sunca jasno pred nama je što trebamo učiniti ili pustiti. Ali to ne ostaje uvijek tako. Tko pripada Kristu, taj mora proživjeti cijeli Kristov život. On mora sazrijeti do Kristove dobi odraslog čovjeka, mora jednom poći na križni put, u Getsemani i na Golgotu. I sve patnje koje izvana dolaze, nisu ništa u usporedbi s tamnom noći duše, kada božansko svjetlo više ne svijetli i kada glas Gospodinov više ne govori. Bog je tu, ali je sakriven i šuti. Zašto je to tako? To su Božje tajne i one se ne daju sasvim razotkriti… Tako svatko od nas uvijek stoji na oštrici noža između ‘Ništa’ i punine božanskoga života.”

“Što nije bilo u mojem planu, bilo je u Božjem planu… U meni biva življa sigurnost vjere, da – gledajući sa Božje strane – nema slučaja, da je sav moj život, do zadnjeg detalja, naznačen u planu Božje providnosti i da je pred Božjim svevidećim okom potpuna smislena cjelina. Tada se počinjem radovati svjetlu Slave, u kojem će ta smislena cjelina i meni biti razotkrivena.”

“Unutarnji život je najdublji i najčišći izvor sreće.”

“Što vjera uči, mistično obdarenje daje kao iskustvo: nastavanje Boga u duši.”

“Pouzdajem se u to da je Gospodin primio moj život za sve. Uvijek iznova moram misliti na kraljicu Esteru koja je upravo zato bila uzeta iz svoga naroda, da bi za narod stala pred kralja. Ja sam vrlo sirota i nemoćna Estera, ali Kralj koji me je izabrao beskonačno je velik i milosrdan. To je velika utjeha.”

“Uvijek mi je bilo kao da mi je Gospodin u Karmelu pripremio nešto što ću samo tamo naći.”

“Božansko Srce moga Spasitelja! Zavjetujem Ti da ću koristiti sve prigode da Tebe obradujem, i gdje budem stajala pred izborom, želim izabrati ono što Tebe najviše veseli. Zavjetujem to, da bih Tebi dokazala svoju ljubav i da bih dospjela do savršenosti moga zvanja, to jest da bih postala prava karmelićanka, istinska Tvoja zaručnica. Molim Te, daj mi snage da svoje zavjete vjerno izvršavam. Tvoja Majka i moj sveti anđeo neka mi u tome pomognu.”

Sv. Terezijo od Križa, moli za nas da pronađemo barem mali dio bogatstva koje si ti spoznala i iskusila!