Isuse, trenutno ne znam što ni kako moliti. Ne znam što ti želim reći, ne mogu opisati ono što osjećam… Trenutno stojim pred tobom bez ijedne riječi. Hvala ti što me razumiješ.

Ne osjećam te, Gospodine. Tvoj glas kao da je odjednom minuo, a tvoja prisutnost još brže nestala. Sve je tako naglo postalo sivo, tiho i bezosjećajno. Ne prepoznajem te, Isuse… Ne prepoznajem te u jutarnjem izlasku sunca, ni u večernjem zalasku, ni u radosti, ni u trpljenju, ni u Riječi, ni u ljudima…

Moje mi srce govori: “Traži lice njegovo!” Da, lice tvoje, Gospodine, ja tražim. (Ps 27, 8) Dušom svojom žudim tebe noću i duhom svojim u sebi te tražim. (Iz 26, 9)

Tražim te… Hvala ti što u ovom vremenu dopuštaš da mi tvoja šutnja govori. Tražiš od mene da sama proniknem njezino značenje. Pozivaš me da zastanem, da zastanem nad sobom, nad svojom ljubavlju koja je došla pod upitnik. Sada u meni odzvanjanju tvoja pitanja: “Ljubiš li me? Kćeri moja/sine moj, ljubiš li me?”

Hvala ti što me nikad ne ostavljaš…

Sada, u ovoj noći, moja je ljubav stavljena na kušnju. Svjesna sam da je ovakvo vrijeme potrebno kako bih te mogla još sigurnije slijediti kada me vodiš u nepoznato, kako bih ti mogla vjerovati i onda kada ne vidim, kako bih mogla zadržati nadu i onda kada je više nema. Znam da je dovoljno da si sa mnom. Vodi me, Gospodine, pokaži mi stazu života i puninu radosti svoga lica.

Isuse, hvala ti što si ti utjelovljena Riječ. Hvala ti što mi preko nje želiš biti posve blizu svakog trenutka. Hvala ti što me nikad ne ostavljaš i što, iako te ne osjećam, mogu znati da si tu i da činiš nešto novo.

Hvala ti i na svetoj Euharistiji preko koje se ti, svemogući Bog, svome stvorenju daruješ potpuno i to tako dragovoljno. Hvala ti što si nam ostavio misu i što možemo blagovati kruh života. Molim te da primanje tvoga Tijela, kruha života, u meni oživi sve što je mrtvo. Objavi mi svoju blizinu na novi način. Želim te upoznati… Molim te, pošalji svoga Svetoga Duha da me uvede u tajne te otajstvene žrtve.

Hvala ti, Isuse, jer ti znaš da te volim…

Živim, ali ne više ja, nego živi u meni Krist. (Gal 2, 20) Hvala ti na ovim riječima sv. Pavla. One su sada moja nada kada ne vidim, kada ne osjećam, kada ne znam kako… Krist živi u meni. Isus Krist, Sin Božji, prebiva u meni. Duše Sveti, objavi mi ove riječi. Objavi mi ih na način da one postanu temelj moga života. Isus, okrunjen trnovom krunom, izbičevan, izrugivan, raspet na križu prebiva u meni.

Isus, slavno uzdignut uskrsnućem od mrtvih, ljubljen i proslavljen kod Oca živi u meni. O, Gospodine moj, kada bih samo malo dublje mogla proniknuti tu tajnu, sve bi moje nesigurnosti nestale.

Gospodine, osjećam da se u meni pokreće i budi nešto novo, nešto što će oživjeti i zasjeniti sve ono što je zastarjelo ili postalo mlako. Hvala ti što polako rasplamsavaš vatru svoga Duha u mome srcu. Hvala ti što ti vidiš i kada ja ne vidim i što ti najbolje znaš što, kako i kada. Hvala ti, Isuse, jer ti znaš da te volim… Ti znaš…

Izvor: Eho projekt