"Neizvjesnost, nesigurnost, nestabilnost, netolerancija – sve su to načini na koje nas Zavodnik – Đavao pokušava udaljiti od cilja: vječnoga zajedništva s Gospodinom! Nećemo mu to dopustiti!", poručio je fra Ivan Marija Lotar u promišljanju koje je objavio na svojim društvenim mrežama.
Župni vikar Župe sv. Antuna Padovanskog na zagrebačkom Svetom Duhu fra Ivan Marija Lotar na svojim je društvenim mrežama objavio promišljanje o življenju došašću i iščekivanja dolaska spasitelja našega Isusa Krista. Njegovu objavu prenosimo u cijelosti.
Prvi dio Došašća posvećen je iščekivanju Kristova drugoga dolaska – u slavi, iščekivanju dana kada će svi narodi u Isusu Kristu prepoznati Mesiju i (ne)iščekivanoga Otkupitelja i Spasitelja! Kako ćemo dočekati Isusa? Kada će doći? Kako će sve to točno izgledati? Koji su precizni kriteriji: tko će biti spašen, a tko ne? Bojim se da imam odgovor samo na prvo pitanje. Isusa treba dočekati tako da skinemo „haljinu tugovanja“ i odjenemo se „ljepotom slave Božje“: razveselimo se jer smo u Božjoj prisutnosti, jer smo odabrali hoditi s Bogom našim, jer u našemu životu nema mjesta za stalno tugovanje!
Slava je stanje vječnoga zajedništva s Bogom, svecima i anđelima Božjim te sa braćom i sestrama koji su otišli pred nama obilježeni znakom vjere.
Odjenuti se ljepotom slave Božje znači prepoznati vrijednost koja je nad svim vrijednostima: slava! Slava je stanje vječnoga zajedništva s Bogom, svecima i anđelima Božjim te sa braćom i sestrama koji su otišli pred nama obilježeni znakom vjere. Ona je lijepa i omeđena je ljepotom! Biti dijelom te slave – u ovome životu – znači živjeti u stanju bez straha od zla i nesreće, bez pretjerane zabrinutosti za budućnost i bez „razbijanja glave“ prošlošću.
Došašće je vrijeme bdijenja, promišljanja o svome životu i zaista je kratko! Međutim, imamo sredstva za postizanje pravednosti!
Da bismo tu ljepotu prepoznali oko nas u ovome životu, potrebno je „ogrnuti se plaštem Božje pravednosti“! Došašće je vrijeme bdijenja, promišljanja o svome životu i zaista je kratko! Međutim, imamo sredstva za postizanje pravednosti! Ta sredstva su sakramenti, molitva, razmatranje Božje riječi, revno izvršavanje svojih (ponekad i dosadnih) svakodnevnih obveza, stav prihvaćanja i opraštanja prema svima, a sve to rađa čežnjom da naše srce sve više pripada Bogu!
Neizvjesnost, nesigurnost, nestabilnost, netolerancija – sve su to načini na koje nas Zavodnik – Đavao pokušava udaljiti od cilja: vječnoga zajedništva s Gospodinom! Nećemo mu to dopustiti! Puno je posla pred nama, ali kada svatko krene od svoga srca – srca gore, evo zore – tada vidimo ozbiljne pomake!
I nikada, ali baš nikada ne smijemo zdvajati niti se bojati jer Bog će voditi i naš narod u radosti, svjetlom svoje slave prateći ga milosrđem svojim i pravednošću!