Svijet u nama i oko nas vapi za mirom.

Svijet ga traži, štoviše, bori se za njega, ali kao da mu izmiče.

U tom svakovrsnom traženju još uvijek odzvanja pozdrav novog nam Kristova namjesnika na zemlji u njegovom prvom Urbi et orbi: „Mir sa svima vama! Ovo je prvi pozdrav uskrsloga Krista, Dobrog Pastira, koji je dao svoj život za Božje stado. I ja bih želio da ovaj pozdrav mira uđe u vaša srca, da dosegne vaše obitelji. Svim ljudima, gdje god bili, svim narodima, cijelome svijetu: mir s vama!“.

Božji mir je darovan svima. Nije rezerviran samo za izabrane, nego ponuđen i poslan svima.

Kakav je to mir?

Mir je je to koji u svjetsku, ljudsku tugu donosi radost, utjehu, ljubav.

Mir je to koji teče kao rijeka i izvire iz nepresušnog izvora.

Mir je to koji prepoznaje svoju djecu, prima ih u naručje i miluje ljubavlju i nježnošću.

Mir je to koji proistječe iz Božanske ruke i zagrljaja nad slugama Božjim.

Dobri Bog sve čini po Isusu Kristu, Gospodinu našemu, kako bi taj božanski mir, plaćen cijenom Krvi Spasiteljeve, došao svakome čovjeku.

Dobri Bog u Isusu Kristu pokazuje tako predivnu karakteristiku: svoje suosjećanje, milosrđe i osjećaj za potrebe čovjeka kojega je stvorio.

„Sedamdesetdvojica“ poslanih imaju samo jedno poslanje: donositi mir kraljevstva Božjega.

No, nije to lako, iako se čini lakim. Nije lako među vukove, a bez ičega. Ostaje tek obećanje i jedina sigurnost u tome da ondje gdje stigne učenik, planira doći i Učitelj.

U takvu nemiru i „lavežu vukova“ neki od sedamdesetdvojice zasigurno će postati i sami pogubljeni i nemirni te umjesto da paze na vapijuće stado dopustit će da se tako lako rasprši.

Zna Isus to, jer poznaje i pastire i ovce.

Veliki dio uroda Božjeg vinograda propada jer ga nema tko ubrati.

Zato više od bilo kakve ljudske mišice, mača, oružja, sporazuma Isus stavlja pred svakog svojeg učenika poziv: »Žetva je velika, ali radnika malo. Molite dakle gospodara žetve da radnike pošalje u žetvu svoju.“

O, kako je često lakše komplicirati nego jednostavno shvatiti da smo pozvani na izvoru Božjeg mira biti radosni, učinkoviti, jednostavni i Crkvi vjerni učenici!

Pozvani smo biti učenici koji će biti svjesni Božjega dara mira koji nam je svima po Isusu besplatno darovao.

Živjeti tu svijest odnosi se na sve nas jer su Isusu potrebni svi radnici, na svakom radnom mjestu, u svom životnom ambijentu, u svim osobama koje nam se svakodnevno stavljaju na životni put, a pogotovo u onima koji su nam trajno tu. Isusu smo potrebni mi kao ljudi koji su dosljedni svojoj vjeri u svim ljudskim aktivnostima.

Isus danas kroz ovaj konkretan poziv molitve i djelovanja upozorava svakoga od nas da ne možemo ravnodušno promatrati, izolirati se od tolikih izgubljenih i dezorijentiranih nemirnih ljudi.

A svi takve imamo oko sebe, štoviše, u sebi. Mnogo je izgovora kojih se možemo sjetiti i domisliti kako bismo se opravdali što možda i ne vodimo ljude k Bogu, ne sijemo mir kraljevstva Božjega. A žetva je i dalje velika, a radnika i dalje malo.

Isus ne prestaje i dalje pozivati, osobito danas kad toliki posustaju, kad toliki sumnjaju, kad se kao vjernici možemo na toliko toga sažaliti, pa i nad samima sobom.

Ne prestaje nam Isus govoriti da je žetva velika, a radnika malo.

Urod koji se ne obere na vrijeme, propada.

Reći će jedan svetac: „Nema ništa hladnije od Isusova učenika koji je ravnodušan, koji se ne brine za spasenje svoje i drugih ljudi.“

Vjerujem da svatko tko ovo čita negdje duboko u sebi otkriva učenika koji želi biti vjeran Isusu i izvršavati poslanje koje nam je dao i koje ima spremno za nas već od trenutka krštenja.

Besplatno smo primili, zato smo pozvani besplatno i davati.

Takav put Isusova života i poziva nije jednostavan, ali je spasonosan i donosi radost plodova. Snaga Njegova božanskog mira prisiljava i Zloga da ustukne pred Božjim imenom.

Prije svega, Isus nas poziva na molitvu koja je temelj našeg poslanja i izvor snage za djelovanje i svjedočanstvo onoga što smo besplatno primili. Sakramentalni način života, redovitost svete pričesti, sveta ispovijed, osobna i obiteljska molitva, evo nam u svemu tome molitve za žetvu Gospodnju.

Molitva je najdjelotvornije sredstvo za pridobivanje duša.

Moliti i ne posustati znači pokazati želju raditi i biti radnik u žetvi Gospodnjoj.

Učenici, u kojima mi prepoznajemo svoje živote, glasnici su koje On šalje, koji idu pred Njim.

Isus nam jasno posvješćuje naš vjernički život: mi nismo vjernici zbog sebe, za sebe i u sebi, nego smo vjernici za drugoga i za Boga koji traži put u svaku dušu.

Isus i danas želi doći među nas.

Kamo god je kanio doći, poslao je svoje učenike, i danas želi doći u naše sredine, među naše obitelji, među naše bližnje, na naša radna mjesta, a mi smo već poslani kako bi za Njega živjeli i vjerom svjedočili.

Molimo svoga Gospodina da nas učini prijateljima svoga božanskog mira i neka u srcu trajno odzvanja Augustinov glas: „Nemirno je srce naše dok se ne smiri u tebi Gospodine.“

Neka i naša imena budu zapisana na nebesima, na vječnu radost i mir blaženog gledanja Isusa, licem u lice.