Današnja nedjelja tradicionalno se slavi u Crkvi kao nedjelja Dobrog Pastira. Ona je posvećena molitvi za svećenička i redovnička zvanja u cijelome svijetu. Ta je tema usko vezana uz nedjeljno evanđelje. 

No, prije evanđelja zaustavit ćemo se na današnjem odlomku iz Djela apostolskih. Čitava knjiga Djela apostolskih opisuje širenje i uspostavljanje strukture prve Crkve. Glavni je lik prvih dvanaest poglavlja sveti Petar. Djela apostolska opisuju nam kako se zahvaljujući propovijedanju apostola Crkvi priključilo veliko mnoštvo i kako apostoli nastavljaju činiti ono što je činio  sam Isus: naviještaju Radosnu vijest, čine znamenja i liječe bolesne. Upravo zbog toga židovske su starješine uhitile Petra i Ivana te ih počeli ispitivati kojom vlašću to čine. Kao da se Duh Sveti poslužio tim židovskim starješinama te nadahnuo Petra koji u svom odgovoru iznosi srž kristologije i soteriologije.

Petar koji je bio neuk i nepismen tako korjenito ispovijeda vjeru u Kristovo božanstvo i njegovo spasenjsko djelo. Odgovara židovskim starješinama kojom vlašću apostoli čine to što čine. Tu im je vlast dao sam Isus Krist, a on je jedini Spasitelj, što pokazuje i ozdravljenje hromoga kojega su apostoli prethodno ozdravili u Isusovo ime. Isus je jedino ime po kojemu se ljudi mogu spasiti i nema pod nebom druga imena po kojemu bi se ljudi mogli spasiti. Ovdje nam odzvanja prva Božja zapovijed: Ja sam Gospodin Bog tvoj, nemaj drugih bogova uz mene! Sada Petar pred židovskim starješinama kristološki ispovijeda ovu zapovijed koju je Jahve dao Mojsiju: Isus Krist je jedini Bog i jedini Spasitelj. On je punina i on dovršuje sve ono što je Bog činio i govorio po prorocima, Mojsiju i mudracima. On je središte čitave povijesti spasenja i zato nema pod nebom drugoga imena ni drugoga puta spasenja. On je Sin koji nas čini sinovima i zbog kojeg se možemo zvati Božjom djecom, a međusobno braćom i sestrama. On je onaj koji čini da hromi hodaju, slijepi gledaju, gluhi čuju, a siromasima naviješta spasenje.

Današnji nam psalam pripovijeda istu istinu. Bog u Isusu Kristu jedini je Spasitelj i nema pod nebom drugoga imena dana ljudima po kojemu bi se mogli spasiti. Zato psalam pjeva da se bolje Gospodinu uteći, jer je on Spasitelj, nego se uzdati u čovjeka i u mogućnike te u samoproglašene spasitelje ovoga svijeta. Samo je Isus, kojega je Bog učinio Kristom i Gospodinom, dostojan našega povjerenja. Samo je on sigurno utočište kojemu možemo posve izručiti svoj život. Samo je on vjerodostojan Spasitelj.

U skladu s današnjom nedjeljom Dobroga Pastira, Ivanovo nam Evanđelje donosi upravo pripovijest o Isusu kao Dobrom Pastiru. Mi smo danas pomalo izgubili doticaj sa značenjem koje pastir ima za stado, pa nam možda ova slika i ne govori puno. Međutim, s tom slikom, i ne samo zbog toga, izgubili smo i osjećaj brige za drugoga. Više jednostavno ne znamo što znači brinuti se za drugoga i što podrazumijeva ta briga. U ekstremnim slučajevima ta se briga pretvorila u bolesnu posesivnost. Svijet Dobroga Pastira u kojemu se on brine za svoje, zamijenili smo svijetom Tik-Toka koji nas jednostavno gura ne da se brinemo za sebe i za druge, nego da naudimo i sebi i drugima. U takvu svijetu daleko smo od značenja brige koja svoju puninu i vrhunac ima u Dobrom Pastiru.

Proglasivši se Dobrim Pastirom, Isus se objavio kao iščekivani Mesija, Pomazanik, Spasitelj.

Međutim, svojim govorom o Dobrom Pastiru, koristeći se parabolama i metaforama, Isus želi reći da je on Mesija. Pastir naroda je samo Bog. No, Bog šalje u svoje vrijeme odabranog Pastira. Proglasivši se Dobrim Pastirom, Isus se objavio kao iščekivani Mesija, Pomazanik, Spasitelj. On je onaj Spasitelj o kojemu govori Petar u prvom čitanju. Isus Krist je jedini Pastir-Spasitelj koji može spasiti i dovesti k Ocu izgubljene, zalutale, ranjene, osamljene, otuđene i tjeskobne. Svi drugi samo su surogat-spasitelji. Oni nemaju Očevo poslanje kako bi bili istinski spasitelji, jer jedini istinski Spasitelj može biti samo Sin Božji, kojega Otac šalje. Svi ostali koji se predstavljaju pastirima, pa čak i dobrim pastirima, nisu samo najamnici, nego vukovi grabežljivci, kako će Isus reći na drugome mjestu. Istinski pastir polaže svoj život za ovce svoje. Onaj tko to ne čini ne vjeruje u svoje poslanje i time se pokazuje promašenim i lažnim pastirom. Istinski pastir poznaje svoje ovce. No, poznavati svoje ovce ne znači intelektualno proniknuti u njihove živote. To bi mogao i lažni pastir. Istinski poznavati svoje ovce znači biti s njima, biti uz njih, biti za njih i na taj način imati iskustvo njihova života. To je poziv svim pastirima koje Isus poziva da budu dobri pastiri kao što je on. Papa Franjo kaže da pravi pastir miriše po svome stadu. Taj miris se poprima samo ako se egzistencija pastira preobrazi u proegzistenciju, tj. u život ne za sebe, nego za svoje ovce.

To je, bez sumnje, zahtjevan poziv. Taj poziv u svojoj biti zapravo kaže: tko se ne odrekne samoga sebe, nije mene dostojan; tko ne uzme svoj križ i ne ide za mnom, ne može biti moj učenik. Isus je radikalan kad poziva na nasljedovanje, a opet je to nasljedovanje u svoj svojoj težini tako slatko i lako. Tko se odluči slijediti Isusa Pastira, mora znati da je prvi čin prepustiti svoj život u njegove ruke, a drugi preoblikovati svoju egzistenciju u život za druge. Naš narod ima još uvijek onih koji su na to spremni. Zato molimo Gospodara žetve da pozove i pošalje radnike u žetvu svoju, u ovčinjak ovoga svijeta, kako bi ljudi ovoga svijeta, iako nenavikli na bezinteresnu brigu, znali da još uvijek postoji netko tko bezuvjetno brine za njih, tko ih traži, tko im želi dobro i tko im može pokazati i dovesti ih do jedinoga imena po kojemu se ljudi mogu spasiti. 

Uz dopuštenje uredništva, prenosimo propovijed dr. sc. Hrvoja Kalema prenosimo iz Vjesnika Đakovačko-osječke nadbiskupije na koji se možete pretplatiti OVDJE.