U vremenu preduskrsnih ispovijedi, prispodoba o razmetnom sinu i milosrdnom Ocu može nam poslužiti kao ispit savjesti da razmislimo koliko puta smo se puta odlučili tražiti sreću bez Boga, izbjegavajući teškoće i napore. Svoje razmišljanje o ovoj prispodobi podijelio je na svojim društvenim mrežama o. Jakov od Križa, bosonogi karmelićanin.
Prispodoba o razmetnom sinu nešto je što često trebamo imati ispred sebe kao ispit savjesti. U kontekstu židovstva, tražiti od oca dio svoje baštine, znači reći ocu da je on mrtav za tebe. To je značilo rezanje svake poveznice koja je postojala između vas.
Vidimo sina koji odlučuje tražiti sreću daleko od oca: u zemaljskim ugodama, grijesima, onome što nam svijet govori da trebamo činiti. I ostaje gladan i prazan i koji shvaća da će jedino kod oca naći ono čemu teži.
Nije li to slika svih nas?
Koliko si ti puta odlučio potražiti sreću daleko od Boga, jer je biti vjernik „teško“ i „dosadno“?
Koliko si osjetio prazninu i gorčinu nakon što slatkoća grijeha nestane?
Koliko si se puta odlučio vratiti?
Ili još uvijek lutaš i tražiš sreću gdje ju nećeš naći?
Možda si uvijek bio tu negdje kraj Njega, Bogu hvala ako je tako.
Ali jesi li kao stariji sin koji ostaje zbog osjećaja dužnosti, ali ne i ljubavi?
Voljeti oca znači voljeti što On voli, voljeti njegovu djecu i prihvaćati one koji mu se odluče vratiti.
Koliko si se puta ulovio da zavidiš na slobodi grešnika koju sebi nisi dozvolio?
Koliko si puta dokazao da nisi tu iz ljubavi za Boga, već iz puke obaveze koja te čini zarobljenim?
Henri Nouwen napisao je jednu misao koja mi je pomogla u mom životu. Rekao je da ima osobine mlađega sina, da ima osobine starijega sina, ali da je na putu da postane otac.
To je ono čemu moraš težiti: moći opraštati, voljeti, moći će radovati dobru bližnjega i potrčati u zagrljaj onome koji te je ranio i prije nego što se ispriča.
Bez obzira što se možda ne osjećaš spremno i zrelo i psihički stabilno, pozvan si pomagati drugima, pozvan si izaći iz svoje sebičnosti i djelovati.
Kroz to djelovanje Bog će te učiti i oblikovati.
Sigurno svi imamo sklonost grijehu i želju za bijegom i ugodom kao mlađi sin, sigurno imamo sklonost farizejštini i zavisti kao stariji sin, ali vrijeme je da krenemo koračati stepenicama duhovnoga života i da ne ostanemo na mjestu na kojem se nalazimo, već da idemo Gospodinu, ma koliko teško bilo.
View this post on Instagram