U ispraznostima današnjih nametnutih trendova i „must have” stvari nije lako ostati dosljedan korijenima i vrijednostima ako se nema čvrsto uporište u vjeri. „Kad nestaje vidokrug ljubavi, nestaje i sama ljubav, a dobrohotnost i dobrobit postanu čežnja za koristoljubljem”, ističe Wolf. Kada iskustveno zadovoljstvo postane središte ljudskih stremljenja, ljubav i nada pa i samo zadovoljstvo bivaju ugroženi i ne ispunjavaju nas jer stalno želimo još.
Samo u slobodi svakoga ljudskog bića, u njegovoj ljubavi prema bližnjemu možemo očekivati dobre plodove, piše kolumnistica Snježana Šušnjara za Svjetlo riječi. Ako dopustimo da trendovi ovladavaju duhom mladih ljudi i udalje ih od korijena usađenih u obiteljskom okružju, izgubit će se.
Ustrajni ljudi uspijevaju u životu jer su kao djeca naučili cijeniti ono što imaju.
Potrebno je mladima dati popudbinu dobrih primjera i odgojnih mjera koje će ih očuvati kasnije u životu i neće ih lako poljuljati u izazovima koji ih očekuju. Ustrajni ljudi uspijevaju u životu jer su kao djeca naučili cijeniti ono što imaju. Kad su duše i srca mladih otvoreni, a njihova volja snažna, ništa ih neće zaustaviti. Kako John Gray potvđuje: „Oni će u svijetu oblikovati nov način uzajamnog djelovanja.”
Mladi koji su odgajani tako da imaju snažnu vjeru i jaku volju neće se dati lako pokoriti nekom nasilniku u školi ili društvu niti će sami htjeti dominirati drugima ili nasjedati na preporuke influencera, youtubera i inih samozvanih stručnjaka, koji samim svojim izgledom pokazuju suprotnu stranu stvarnosti. Kod njih prevladava svjetovno praznoglasje i proturječje nekog nazovi spoznanja… (Tim 6,20).
Jasna predodžba o vlastitoj vrijednosti
Osnova pozitivnoga odgoja jest sloboda, sloboda ljudi da razviju svoje unutarnje potencijale, da dobiju snagu ići naprijed bez poricanja onoga što oni jesu, što su ponijeli iz obitelji, vrednota koje su im usađene i s kojima su sasvim dobro živjeli dok im netko izvana nije rekao da su takva razmišljanja i takve vrijednosti davno „prestali biti moderni” ili „in”. Kada osoba nema jasnu predodžbu o svojoj vrijednosti, o osjećaju svojega ja, lako potpada pod utjecaj drugih i postaje predmetom manipulacije, osobito danas kada je sve lako dostupno. Stoga je na roditeljima pomoći djeci da izgrade snažnu volju i osjećaj vlastite vrijednosti. Metoda pozitivnoga odgoja podrazumijeva stvaranje situacije u kojoj će se djecu navesti na suradnju, na kritičko promišljanje, a ne na slijepu poslušnost.
Ono što je potrebno za zdrav i koristan život jest komunikacija s drugima kroz suživot.
Također, pretjerano ugađanje i popuštanje neće uroditi dobrim plodovima. „Djeci su potrebne granice da bi se na njima iskušala”, ističe Gray. Ako ljubav i nada postanu žrtve iskustva zadovoljstva, ako se svedu na puko samougađanje, dolazi do pojave koristoljublja, samoživosti i sebičnosti ljudskih bića. Tada ona nisu sposobna za zajedništvo i ljubav prema bližnjemu. Ostaje samo želja za dobrim životom bez „mogućnosti da svoju želju organiziramo u strukturu smisla”, riječi su Andrew Delbanca, autora knjige The real American dream. Ono što je potrebno za zdrav i koristan život jest komunikacija s drugima kroz suživot. Ugoda je isprazna bez međuljudskih stremljenja. „Ljubav koja nam treba uvijek nam je dostupna, ali mi je ne vidimo”, zaključuje Gray.
Angažirana vjera je vjera koja mijenja svijet, koja potiče ljudski razvoj i službi općem dobru.
Bića zajednice
Miroslav Wolf u svojoj knjizi ‘Javna vjera’ smatra da se „zajedničko poslanje svih vjera sastoji i u tome da, u suvremenoj kulturi, postane uvjerljivom ideja da će se ljudska bića razvijati samo onda kada ljubav prema ugodi, koja je glavno pogonsko sredstvo u našoj kulturi, ustupi mjesto ugodi ljubavi”. On smatra da se različite religije neće složiti oko načina kako postići ovaj prijelaz od ljubavi prema ugodi do ugode ljubavi i otkrivanja značaja istinski ugodne ljubavi.
Angažirana vjera je vjera koja mijenja svijet, koja potiče ljudski razvoj i službi općem dobru. Kako Wolf ističe, mi danas „živimo u doba velikih sukoba i tričavih nada…” u kojemu „nije najvažniji izvor zadovoljstva već iskustvo zadovoljstva – moje zadovoljstvo.” Također dodaje da „tričave nade rađaju samouništavajuća, melankolična iskustva.” Ovo pojašnjava činjenicom da je ljudsko zadovoljstvo istinsko i ugodno samo ako ima smisao ponad sebe.
Trend milenijalaca ili z generacije, kako današnje mlade generacije imenuju mediji pa i oni sami sebe, jest sve dobiti na lak i brz način (…)
Današnji mladi više nego ikad trebaju zajedništvo obitelji, kulturu, tradiciju, sve ono što se u modernim medijima nastoji omalovažiti. Ljudi su bića zajednice i trebali bi nastojati raditi za dobrobit zajednice. Tada se osjećaju ispunjeniji i duhovno osnaženi jer rade za druge, a ne samo za sebe. Trend milenijalaca ili z generacije, kako današnje mlade generacije imenuju mediji pa i oni sami sebe, jest sve dobiti na lak i brz način, bez puno zamaranja i traganja za činjenicama i nametati neke umjetne tvorevine i ponašanja kao odlike cijele generacije. Jedna glazbenica z generacije priznaje: „Mrzim se smijati jer se tada osjećam slabo i nemoćno.” Zato se predaje melankoliji, depresiji i suicidalnim mislima, pišući tekstove o izgubljenosti z generacije. Tako se nameće kao idol mladima ističući svoju ekscentričnost kao nešto poželjno. Srećom, postoje i otvoreni i sretni mladi ljudi koji žele stvarati i iskušavati svoje talente i mogućnosti u suradnji i suodnosu s drugima. Blaženije je davati nego primati (Dj 20,35).
Radost u beskonačnom
Poslušnost i suradnja su vrlo različite stvari. Mlade je potrebno motivirati na suradnju, ne dopuštati im izoliranje u kojemu oni tragaju za nekim umjetnim poticajima. Kada se odupiru određenim zahtjevima, oni se uglavnom odupiru razlozima, koji su odraslima opravdanje, a njima suvišnost i prepreka. Kad se razlozi izostave, manje je otpora. Retorička pitanja su nepoželjna u komunikaciji s mladima ukoliko se hoće dobiti njihovu suradnju. Jer u svakom retoričkom pitanju postoji poruka koja se podrazumijeva i koja onda pokazuje da i nema slobode donošenja vlastite odluke.
Važno je pristupiti im izravno i s jasnim zahtjevima ili željama. Mladi će također pozitivno odgovoriti ako im se ukaže povjerenje i pažnja.
U odgojnom procesu takva poruka je uglavnom negativna i poruka je o krivnji koju odrasli ne želi izravno priopćiti. Takva su pitanja – Kad ćeš se početi ponašati sukladno svojim godinama? ili Kako si mogla to zaboraviti? Pri tom se upitani zamara skrivenom porukom pitanja i prestaje surađivati te uglavnom zašuti. Važno je pristupiti im izravno i s jasnim zahtjevima ili željama. Mladi će također pozitivno odgovoriti ako im se ukaže povjerenje i pažnja.
Ukoliko u svojoj obitelji ili široj zajednici osoba ne pronađe razumijevanje ili se osjeća nepoželjno, sputano, ona će onda potražiti mjesta gdje može „slobodno” iznositi svoje želje i misli. Često je to bijeg u virtualni svijet u kojemu se privid ljubavi i zajedništva s drugima prezentira na privlačan način. Ako nema usađenih vrednota koje mladi trebaju dobiti u obitelji onda će oni tražiti drugdje neke „vrijednosti” koje će ih često privremeno zadovoljiti, ali će osjećaj neispunjenosti ostati.
Kada iskustveno zadovoljstvo postane središte ljudskih stremljenja, ljubav i nada pa i samo zadovoljstvo bivaju ugroženi i ne ispunjavaju nas jer stalno želimo još.
U ispraznostima današnjih nametnutih trendova i „must have” stvari nije lako ostati dosljedan korijenima i vrijednostima ako se nema čvrsto uporište u vjeri. „Kad nestaje vidokrug ljubavi, nestaje i sama ljubav, a dobrohotnost i dobrobit postanu čežnja za koristoljubljem”, ističe Wolf. Kada iskustveno zadovoljstvo postane središte ljudskih stremljenja, ljubav i nada pa i samo zadovoljstvo bivaju ugroženi i ne ispunjavaju nas jer stalno želimo još. „Sve stvari koje postoje, postoje uz progonjeni duh, a ne uz onog koji uživa”, mudro primjećuje Shakespeare u svom Trgovcu iz Venecije.
Kako Wolf zaključuje: „naša težnja stoga može svoj najveći spokoj pronaći kada pronađe radost u nečemu beskonačnom. Za kršćane, to nešto je Bog.”