Župnik Župe Presvetog Trojstva u Zagrebu, vlč. Tomislav Šagud na svojoj se web stranici osvrnuo na misna čitanja na svetkovinu Bogojavljanja rekavši da se na Zapadu ustalilo govoriti o tri mudraca zbog tri dara koja su donijeli Isusu, no da ih može biti i više. Također, rekao je kako se posjetitelji djeteta Isusa nazivaju kraljevi, iako se nigdje u evanđelju ne spominje taj naziv, već se govori o mudracima.

Vlč. Šagud podsjetio je kako u posljednje vrijeme imamo velik broj vrhunskih znanstvenika koji su katastrofalni teolozi ili sposobne stručnjake kojima je privatni život u rasulu. Rekao je da je posljedica tomu što ne uzimaju Bibliju u ruke kako bi ondje nalazili upute za život, nego se oslanjaju na vlastitu pamet koja je ograničena i slijedi samo ono vidljivo. U nastavku donosimo promišljanje vlč. Tomislava Šaguda.

Na Zapadu se ustalilo govoriti o tri posjetitelja zbog tri dara koja su donijeli

Tri kralja?

Pažljivo slušajući evanđeoski ulomak, možemo primijetiti da se nigdje ne spominju tri kralja, nego mudraci koji su se poklonili Isusu i donijeli mu svoje darove. Ne znamo koliko ih je bilo; možda tri, možda deset, a u nekim istočnim Crkvama govori se čak o dvanaest mudraca. Na Zapadu se ustalilo govoriti o tri posjetitelja zbog tri dara koja su donijeli. Ovi su mudraci, kako ih se naziva, bili nešto poput današnjih znanstvenika: učenjaci koji su živjeli na kraljevu dvoru, proučavali filozofiju i astronomiju te savjetovali vladare o raznim pitanjima.

U prvom čitanju slušali smo jedno od brojnih proroštava o tome kako će u budućnosti kraljevi dolaziti i klanjati se u Jeruzalemu, ali današnje se Izaijino proroštvo ističe među drugima zbog toga što točno navodi koje darove kraljevi sa sobom nose: zlato i tamjan (Iz 60,3.6). Današnji psalam također govori o kraljevima koji dolaze izdaleka, donose darove i klanjaju se izraelskom kralju. Vjerojatno su zato prvi kršćani i crkveni oci mudrace s Istoka poistovjetili s kraljevima – Pisma su tako nešto zaista pretkazivala.

Proučavajući nebo, zvijezde i prirodu oko sebe, mudraci s Istoka došli su do zaključka da se u Jeruzalemu upravo rodio židovski kralj

Zvijezda vodilja

No vratimo se samim mudracima, znanstvenicima koje je zvijezda potaknula da dođu u Jeruzalem tražiti novorođenoga kralja. Zašto zvijezda? Ljudi su u drevnim vremenima gledali u nebo puno više negoli mi danas. Ono je bilo izuzetno važno jer se na temelju položaja zvijezda određivao datum u godini, pa tako i vrijeme kada treba sijati, a kada žeti; putnici su određivali svoj položaj i smjer kretanja; a neki su čak išli dotle da su smatrali kako su sudbine svih ljudi zapisane upravo u zvijezdama. Nebo i zvijezde bili su najveće polje istraživanja tadašnje znanosti.

Proučavajući nebo, zvijezde i prirodu oko sebe, mudraci s Istoka došli su do zaključka da se u Jeruzalemu upravo rodio židovski kralj: „Vidjesmo gdje izlazi zvijezda njegova…” (Mt 2,2). Ipak, njihova znanost nije bila savršena, jer ih je dovela tek do Heroda, u Jeruzalem, a ne do Krista. No na kraju su svejedno stigli do svoga cilja, i to zahvaljujući svećenicima i pismoznancima koji su im prenijeli riječi Svetoga pisma, točnije proroka Miheja, da se Krist ima roditi u Betlehemu.

Srećom, mudraci nisu bili opijeni vlastitim ugledom, nego su bili spremni poniziti se…

Vjera i znanost

Znanost je mudrace dovela poprilično blizu Boga, ali i dalje predaleko da bi ga osobno susreli, poklonili mu se i predali mu svoje darove. Za konačni susret s Isusom, licem u lice, bila je potrebna Božja riječ. Srećom, mudraci nisu bili opijeni vlastitim ugledom, nego su bili spremni poniziti se i prihvatiti savjete koje su im nudili svećenici njima nepoznatog boga nekakve okupirane državice.

Znate, mi nismo veliki vjernici, ali nismo ni veliki grešnici

Često kao svećenik u susretu s ljudima znam čuti izjavu, kao nekakvo opravdanje: „Znate, mi nismo veliki vjernici, ali nismo ni veliki grešnici.” Bio sam si uzeo malo vremena kako bih razmislio i pokušao naći što sve ne valja s ovom rečenicom. Mislim da većina ljudi živi pod ovim ili nekim sličnim geslom. U vrlo dobroj namjeri pokušavaju na temelju svojih razmišljanja izgraditi pogled na svijet i urediti si život kako oni smatraju dobrim i ispravnim.

Razum može primiti jedino ono vidljivo, što u Evanđelju predstavlja zvijezda, ali Isus se ne nalazi u Jeruzalemu

Problem je što to rade isključivo na temelju vlastite pameti i vlastitog mišljenja. Na taj način, da je riječ i o najpametnijoj osobi na svijetu, njezine je sposobnosti i razum mogu dovesti samo do Jeruzalema. Razum može primiti jedino ono vidljivo, što u Evanđelju predstavlja zvijezda, ali Isus se ne nalazi u Jeruzalemu.

Posljedica je to da u posljednje vrijeme imamo velik broj vrhunskih znanstvenika koji su katastrofalni teolozi ili sposobne stručnjake kojima je privatni život u rasulu

Zato je bilo potrebno uzeti Božju riječ i u njoj naći daljnje upute, a upravo tu mnogi griješe: kada dođu u Jeruzalem, ponosno zaključe da su došli do cilja. Ovdje se nalazi novorođeni kralj, ovdje je moj bog, ovdje je apsolutna istina!

Posljedica je to da u posljednje vrijeme imamo velik broj vrhunskih znanstvenika koji su katastrofalni teolozi ili sposobne stručnjake kojima je privatni život u rasulu. Slijedili su zvijezdu i zaglavili u Jeruzalemu zato što nisu imali dovoljno poniznosti, razbora i mudrosti da druge pitaju za upute kamo treba ići dalje.

Za takve ljude možemo čuti: „On ne ide u crkvu, ali je dobar čovjek.” Što uopće znači ta fraza „dobar čovjek”? Dobar je čovjek onaj koji je u svome životu utjelovio vrijednosti evanđelja: beskompromisno opredjeljenje za ono što je dobro, istinito i lijepo. To se bez Krista ne može, jer on je svjetlo koje nam pokazuje istinu (usp. Iv 1,9), on je snaga koja nam daje da činimo pravdu i pobjeđujemo vlastite slabosti.

To je opomena svim vjernicima da samo Biblija nije dovoljna da bismo upoznali Isusa

Primijetimo također da su u Jeruzalemu živjeli mnogi pismoznanci i svećenici koji su jako dobro poznavali Pisma, ali nisu znali da se Isus rodio jer nisu vidjeli njegovu zvijezdu. To je opomena svim vjernicima da samo Biblija nije dovoljna da bismo upoznali Isusa.

Potrebno je također vlastitim razumom promatrati svijet oko sebe, učiti, propitkivati, istraživati, te sve to prožeti Božjom riječi i Božjim Duhom. Jedino tako možemo naći put do Betlehema, do Isusa, pokloniti mu se i primiti njegovo spasenje.