Odmah na početku današnjeg evanđeoskog izvještaja vidimo kako Isus zajedno s apostolima prolazi kroz usjeve. Vrijeme putovanja, prolaska, učenici koriste da trgaju klasje, ali nailaze na ljudsku narav, nailaze na čovjeka, na pitanje: Zašto čine subotom što nije dopušteno? 

Posljedice toga pitanja pismoznanaca i farizeja Crkva trpi i danas. Nije li tako da se često smatra, posebice od mlađih ljudi željnih neutemeljene i vlastito konstruirane slobode, da sama Crkva postupa baš ovako? Činim nešto jer mi je Crkva rekla da moram ili jer je Crkva interpretirala Božju riječ na taj način. Današnje nam evanđelje želi pokazati nešto upravo suprotno. Vidjevši kamo cilja pitanje farizeja, Isus sam odgovara: Subota je stvorena radi čovjeka, a ne čovjek radi subote, te im želi primjerom potkrijepiti svoj nauk i poruku. Možemo reći da trganje klasja putem nije bilo nužno, mogli su učenici i hodati uz Isusa bez da nešto čine, ali Isus baš zato želi podići na višu razinu ovaj svoj nauk o suboti te ciljano ulazi u sinagogu gdje bijaše čovjek usahle ruke.

Činim nešto jer mi je Crkva rekla da moram ili jer je Crkva interpretirala Božju riječ na taj način.

Iako su ga već upitali za njegove učenike zašto čine subotom što nije dopušteno, farizeji i dalje ne odustaju. Iako mogu birati između dobra i zla, između bavljenja svojim poslovima i prestanka praćenja Isusa i traženja njegove pogreške, farizeji očito, vidljivo je iz Markova izvještaja, vrebahu hoće li ga Isus u subotu izliječiti. Iako im je rekao da je Subota stvorena radi čovjeka, a ne čovjek radi subote, sasvim jasno i bez kompliciranja, oni i dalje gledaju i čekaju Isusovu „pogrešku”, izabiru činiti zlo. Ali, iako vrebahu da vide hoće li Isus subotom izliječiti čovjeka, možemo samo pretpostaviti da bi ih suprotni razvoj situacije doveo do zaključka da Isus nije pomogao potrebitom. 

Ali, iako vrebahu da vide hoće li Isus subotom izliječiti čovjeka, možemo samo pretpostaviti da bi ih suprotni razvoj situacije doveo do zaključka da Isus nije pomogao potrebitom. 

Koliko puta se sami nađemo u situaciji da se pitamo kako postupiti, a sagledavajući sve opcije uočavamo da se svaka može interpretirati krivo. Ako izliječi čovjeka usahle ruke, liječio je subotom, ako ga pak ne izliječi, nije mu pomogao. Bog, naš Stvoritelj, usadio nam je u savjest pravu odluku. Uvijek nas u takvoj situaciji vodi Njegov glas koji progovara u nama. Isus nas u konkretnom primjeru – rečenicom Subota je stvorena radi čovjeka, a ne čovjek radi subote – potiče da uvijek izaberemo činiti dobro, bez obzira na okolnosti i opcije koje nam se u glavi stvaraju. Koliko god sami sebi pokušavali objasniti izbjegavanje činjenja dobra (poput farizeja i rada subotom), toliko, s druge strane, naša savjest jasno progovara da treba pomoći čovjeku. 

Mi sami sebi u takvim trenutcima često postajemo farizeji iz Evanđelja koji će naći opravdanje za izbjegavanje činjenja dobra ili za činjenje zla.

Braćo i sestre! Neka nam današnja Isusova poruka bude na umu uvijek kad pri izboru donosimo odluku, kad se pitamo što trebamo učiniti. Nisu potrebni farizeji oko nas. Mi sami sebi u takvim trenutcima često postajemo farizeji iz Evanđelja koji će naći opravdanje za izbjegavanje činjenja dobra ili za činjenje zla. Ne zaboravimo tad da je Isus uz nas, da on, kao sa svojim učenicima, hoda s nama kroz ovaj svijet (kroz usjeve) i vodi nas putem činjenja dobra.

Uz dopuštenje uredništva, propovijed vlč. Nine Perice prenosimo iz Vjesnika Đakovačko-osječke nadbiskupije na koji se možete pretplatiti OVDJE.