O Nebu je u povijesti Crkve puno toga napisano i rečeno. Vjerojatno svaki čovjek ima pomalo drukčiju definiciju Neba te u Njemu očekuje ispunjenje vlastitih čežnji i zalječenje rana. Brojni su blaženici i sveci imali različita viđenja Neba. Svakom od njih je zajedničko: Nebo je zagrljaj Božje ljubavi, ispunjenje Božjeg milosrđa i ostvarenje pravednosti!

Nebo je zagrljaj Božje ljubav

Katekizam Katoličke Crkve (službeni crkveni udžbenik) o Nebu, među ostalim, kaže: “Oni koji umiru u Božjoj milosti i prijateljstvu, i koji su posve očišćeni, žive zauvijek s Kristom. Zauvijek su slični Bogu, jer ga gledaju ‘kao što jest’ (1 Iv 3,2), licem u lice (…). Taj savršeni život, to zajedništvo života i ljubavi s Presvetim Trojstvom, s Djevicom Marijom, anđelima i svim blaženicima – zove se ‘nebo’.

Nebo je čovjekov krajnji cilj i ostvarenje njegovih najdubljih težnja, stanje najveće i konačne sreće. To otajstvo blaženog zajedništva s Bogom i sa svima onima koji su u Kristu nadilazi svako poimanje i svako predočenje. Sveto pismo nam o tome govori u slikama: život, svjetlost, mir, svadbena gozba, vino (vječnog) Kraljevstva, kuća Očeva, nebeski Jeruzalem (…)”.

Mnogima, pa i meni, najdraža je slika Neba koja kaže da ljudsko oko nije vidjelo, uho čulo, niti srce osjetilo ono što je Bog pripremio onima koji ga ljube. (usp. 1 Kor 2,9)

Nisam siguran da itko od nas smrtnika zna odgovor na ovo pitanje

Ali, Isuse, kako Te ljubiti? Nisam siguran da itko od nas smrtnika zna odgovor na ovo pitanje. Možemo se mrtviti i moliti – ali ljubiti i pri tome služiti?! Je li moglo bez toga? Je li moglo bez okretanja drugog obraza? Zar će stvarno moji široki džepovi postati prepreka ulasku kroz uska nebeska vrata? Teško je, Isuse, ali nisi ni obećao da će biti lako!

Obećao si Nebo i otvorio nam Njegova vrata, ostao s nama u sakramentima i Crkvi tražeći od čovjeka da ljubi i ljubeći služi. Ti, ustvari, ne tražiš sveca, nego čovjeka koji će se svakoga jutra truditi biti bolji nego jučer! Truditi, možda ne uspjeti. I od Tvoga pogleda nikada ne odustati. Daj nam snage da svakoga dana sva naša nastojanja usmjerimo prema Nebu, jer djelo koje nije za Nebo, za ništa je! Ako sutra budem barem malo bolji nego danas, možda te mogu pitati:

“Hoću li, Gospode, i ja u raj?
Želim, al’ sve se bojim.
Jer tamo će biti slava i sjaj,
A ja na niskom stojim!

Već ako imaš gdjekoji kutić,
I to je mnogo za me.
Stisnut ću tamo se, suhi k’o prutić,
Usko je moje rame.

Nikomu neću praviti sjene
Bez buke bi to bilo.
Gospode, ne zaboravi mene,
Ako to ti je milo.

Ako Ti nije milo prisuće
Takova odrpanca,
Pusti, da bar na vratima kuće
Čekam kog Tvojeg znanca.

Da ga zamolim, da se za me moli.
Ako se ni to ne da,
Ja ću svejedno čekati doli,
Već i poradi reda!

Pa kada uđu, kojim je dato,
I mjesta biti neće:
Nebo je malo, al’ ništa zato…
Srce je Tvoje veće…”.

(fra Bonaventura Ćuk, Hoću li ja u raj?)

Izvor: Mreže riječi