Crkveni himan pod poznatim latinskim nazivom "Dies irae dies illa", u prijevodu "U dan onaj u dan gnjeva", ovoga posljednjeg tjedna crkvene liturgijske godine, moli se svakog dana podijeljen u tri dijela u Časoslovu Božjega naroda kao himan na početku Službe čitanja, Jutarnje i Večernje molitve.
Postulator kauze za beatifikaciju Ivana Merza, isusovac pater Božidar Nagy, naglasio je u objavi na društvenim mrežama kako u tjednu između svetkovine Krista Kralja i prve nedjelje Došašća sveta Crkva u svojoj liturgiji svraća pozornost vjernicima na četiri posljednje stvari čovjeka: smrt, sud, pakao i Kraljevstvo nebesko. Objavu pročitajte u nastavku:
Stvarnosti (smrt, sud, pakao i Kraljevstvo nebesko) posebno dočarava crkveni himan pod poznatim latinskim nazivom “Dies irae dies illa”, u prijevodu “U dan onaj u dan gnjeva” koji se ovoga posljednjeg tjedna crkvene liturgijske godine moli svakoga dana podijeljen u tri dijela u Časoslovu Božjega naroda kao himan na početku Službe čitanja, Jutarnje i Večernje molitve. Ovaj veoma poznati crkveni himan nastao je u 13. stoljeću, a pripisuje se Tomi Ćelanskom, talijanskom franjevcu, jednom od dvanaest drugova sv. Franje Asiškog. Himan su svojedobno mnogi velikani klasične glazbe uglazbili. Bili su to: Pierluigi da Palestrina, Michael Haydna, J. S. Bach, a najljepše su ga uglazbili G. Verdi i W. A. Mozart.
U dan onaj, u dan gnjeva
Ognjem svijet će sav da sijeva:
Sa Sibilom David pjeva!
Kolik strah će na sve pasti
Kada Sudac s višnjom vlasti
Dođe pretrest ljudske strasti!
S trublje čudan zvuk romoni,
U sva groblja budeć roni
I pred prijestol mrtve goni.
Smrt i narav zadivljene
Motre ljude oživljene
Na sud Božji sakupljene.
Otvara se knjiga jada,
Knjiga grešna ljudskog rada,
Što će vagnut biti sada.
Kada Sudac sudit stane,
Sve će tajne biti znane,
Sve grehote pokarane.
Što ću jadan tada zborit?
Komu ću se zagovorit
Gdje i dobre strah će morit?
Kralju strašne veličine,
Dajuć spas ko’ dar s visine,
Spasi mene, pun miline!
Sjeti se, o Spase mio
Da si za me putnik bio,
Ne daj mi u paklu dio.
Ištući me trudan hoda,
Spasenje mi križem poda,
Zar da bude to bez ploda?
Višnji Suče, pravdo stroga,
Sagrješenja prosti mnoga
Prije dana osvetnoga.
Uzdišem ko’ krivac hudi,
Grijeh mi stidom lice rudi,
Dršćuć prosim: ne osudi!
Mariju si opravdao,
Raj zločincu obećao
Pa i meni nadu dao.
Molitva mi nema moći
Al’ ti blag si, ne daj poći
U plam vječni mojoj zloći.
Kad potreseš grešnim svijetom,
Plamenu ga predaš kletom,
K ovcama me svojim kreni.
Među jarad ne daj meni,
S desne strane mene djeni.
Zovni mene s vojskom svetom.
Avaj dana suza, straha
Kada grešni stvor iz praha
Pođe k sudu posljednjemu!
Slatki Spase, prosti njemu!
Spase blagi ti nas vodi
U dvor svetih nebesnika
U zbor sretnih blaženika. Amen