Što znači rečenica: „I njih dvoje bit će jedno tijelo?”

U knjizi Postanka čitamo da kada je Bog stvorio čovjeka stvorio ga je kao muškarca i ženu. Tamo kaže da će stoga čovjek ostaviti oca i majku da prione uza svoju ženu i njih dvoje bit će jedno tijelo. Bog koji je u sebi zajedništvo – Oca, Sina i Duha Svetoga, stvara čovjeka kao zajedništvo, kao odnos, i to odnos između muškarca i žene. I kao što se savršeno sjedinjuju osobe Presvetog Trojstva i postaju jedan Bog, tako i muškarac i žena kada se savršeno povezuju u ljubavi postaju jedno. Osobito to dolazi do značaja u bračnom intimnom činu, gdje oni zapravo postaju jedno tijelo, gdje žena u ljubavi dozvoljava da njezin muž svojim tijelom ulazi u njezino tijelo i tako se oni sjedinjuju. No, to nije samo jedinstvo tijela, ono fizičko sjedinjenje, to je i sjedinjenje na duhovnoj razini, duševnoj razini, na razini uma, na razini volje, na razini predanja, i u konačnici sve je to ljubav kad se spajaju u svim onim odrednicama, u svemuu onome što jesu. To biti jedno tijelo omogućuje supružnicima da postanu znak Boga u ovom svijetu, da postanu sakrament – vidljivi znak Božje prisutnosti, po tome što su jedno. I oni kao jedno postaju suradnici Boga u dijelu čina stvaranja ovog svijeta, jer ovaj svijet nije stvoren do kraja. Svako rađanje djece obogaćuje ovaj svijet i mijenja ga. Svako krštenje djece mijenja Crkvu. Crkva postaje drukčija krštenjem svakoga novoga svoga člana. To „biti jedno tijelo” podrazumijeva i zajedničku volju supružnika, zajedničko htijenje oko dobra obitelji, oko međusobnog dobra supružnika, u zajedništvu odlučivanja, donošenja bitnih odluka, sve je to „jedno tijelo”.

Jesam li u grijehu ako radim kod poslodavca koji mi isplaćuje dio plaće „na crno”?

Prije svega u prijestupu je poslodavac koji dio plaće daje na crno. On je zapravo u grijehu jer zakida ono što po pravu i po pravdi pripada državi, ali isto tako zakida i onoga tko radi jer mu obično isplaćuje minimalac na koji je i prijavljen. To znači da mu se onda danas sutra umanjuje i njegova mirovina, tako da ga u ovom smislu poslodavac zakida za budućnost. Može se činiti zgodno sada kada je čovjek radno sposoban da dobije nešto u gotovini, ali u budućnosti se to nikada ne pokazuje kao dobro. U biti kad god surađujemo sa zlom, kad ne činimo nešto što je po pravu i pravdi, uvijek to negdje iziđe na loše. Moram također ovdje primijetiti da je to grijeh poslodavca, a slušatelj odnosno slušateljica može sam odabrati želi li biti u takvom stanju s obzirom da se to dugoročno financijski u budućnosti ne isplati.