Što kada zaboravim od mjesta ispovjedaonice do mjesta u klupi ono što sam dobila za pokoru? Je li grijeh ako za vrijeme molitve stavim noge na kauč jer imam velikih problema s venama? Ako neka osoba tvrdi da stalno kontaktira sa "dušama" i da joj one govore... je li to ispravno i po volji Božjoj? Na ta i druga pitanja odgovarao je u petak u emisiji HKR-a "Halo, velečasni!" fra Roko Bedalov, župnik župe sv. Antuna Padovanskog u Zagrebu.
Što kada zaboravim od mjesta ispovjedaonice do mjesta u klupi ono što sam dobio za pokoru?
Tu Crkva kaže ukoliko dođe do zaborava pokore koju je osoba dobila, tu može osoba uzeti neku drugu nakanu koju odluči i nakani da će učiniti umjesto same pokore. Čak ako se dogodi da pokoru koju je osoba dobila u ispovijedi ne može izvršiti iz nekog opravdanog razloga, jednako tako pokornik može zamijeniti za neku drugu molitvu ili neko dobro djelo koju će učiniti upravo s nakanom da izvrši zadovoljštinu ili pokoru. Važna je svijest da izvršimo pokoru, ako se ne sjećamo one koju nam je svećenik dao, onda možemo prenamijeniti ili uzeti neku drugu nakanu i na nju se pomoliti.
Je li grijeh ako molim tako što ispružim noge na kauču?
Molitveni stav je uvijek raspoloženje pred trenucima kada se u liturgiji događa nešto što mi ne razumijemo u potpunosti, to je trenutak kada mi klečimo i kada smo pred Bogom. Drugo, kada osluškujemo tu Božju riječ i kada smo spremni na djelovanje tada stojimo. Trenutak sjedenja je kada slušamo Božju riječ i razmatramo Božje otajstvo. Potičemo našu slušateljicu da nastavi svoja razmatranja u tom duhu i nije problem ako zbog zdravstvenih tegoba podigne noge kako bi odmorila. Dapače, ako to učini i više puta u danu, Bog joj to neće zamjeriti.
Ako neka osoba tvrdi da stalno kontaktira s “dušama” je li to može biti ispravno i po volji Božjoj?
Svi bismo željeli biti u kontaktu. Međutim, kontakt nije moguć. Molitva je jedini kontinuirani kontakt koji imamo s onima koji su nama prenijeli vjeru. Mi smo kroz svoju obitelj i poznanike primili taj dar vjere koji su nam tumačili pa se sjećamo od naših kateheta i svećenika do svojih članova obitelji koji su dio našeg životnog habitusa. Na nama je da ih sa svojim molitvama sjećamo jer smo na taj način dio tradicije koju smo primili i koju želimo da netko naslijedi i nakon nas. Kontakt je nešto što nam nedostaje jer smo društvena bića. Mi želimo razmišljati gdje se nalaze i što je dušama naših pokojnika potrebno. Te stvari ne možemo saznati niti sa sigurnošću tvrditi, ali je na nama da ih molitvom pratimo.
Mora li osoba prisustvovati gregorijanskim misama?
Često puta osoba nije u mogućnosti sudjelovati na svim gregorijanskim misama, ali je važno da u svojoj svijesti i osobnoj molitvi imamo pokojnika za kojega smo prikazali gregorijansku misu.