Ako izlazim s osobom koja je bila u sakramentalnom braku i ima temelj za poništenje, što bi bilo grijeh? Samo ući u fizičke odnose ili i poljubac? Može li se uopće družiti s takvom osobom?

Naravno da se možete družiti, takva osoba nije kužna, ne bi je trebalo izbjegavati. Međutim, ovdje se radi o nečemu puno intimnijem i puno dubljem što se, izgleda, rodilo i u jednoj i u drugoj osobi. Treba imati na pameti da se radi o osobi koja ima osnove za rješavanje svoga statusa. Zašto onda odmah tome ne prionuti? Ne treba čekati s time. Ima puno ljudi koji dožive brodolom u svom braku, ali koji ne rješavaju odmah stvari. Važno je podsjetiti da za pokretanje parnice za proglašenje braka ništavnim ne vrijede argumenti koji se odnose na ono što je bilo tijekom braka. Vrijede samo one stvari zbog kojih se brak nije niti smio sklopiti na početku.

Danas je ta parnica uvelike olakšana, može se brže započeti te brže traje sam proces. Možda je ovo i prilika da potaknemo slušatelje koji se nalaze u sličnoj situaciji da se interesiraju mogu li, što je potrebno i na koji način. Prije svega treba ići svome župniku gdje će obaviti inicijalni razgovor temeljem kojeg bi im župnik mogao dati preporuku s kojom se mogu obratiti na ženidbeni sud u svojoj biskupiji, odnosno nadbiskupiji. Tamo će moći zatražiti pomoć crkvenoga pravnika.

Postoji Božji zakon, crkveni zakon koji regulira naš život ovdje dok živimo u ovome svijetu. To je teško, ali onima koji su iskreni vjernici to je zaista muka s kojom se teško nose, ali opet treba moliti za Božju snagu da bi se i taj križ mogao nositi kroz život.

Kako se točno ponašati za vrijeme prijenosa svete mise ili krunice preko radija ili televizije?

Za čovjeka koji je zdrav, sposoban i vitalan, nikada istu vrijednost nema misa koja se prenosi preko radija ili televizije kao stvarna misa na kojoj čovjek može sudjelovati. Međutim, kada govorimo o starijima, bolesnima, osamljenima i koji ne mogu ići u crkvu, njima je ta misa koja se prenosi zaista prava misa. Nevjerojatno je koliko tim ljudima mogućnost da mogu gledati i slušati misu znači. Mi u Crkvi i u crkvenim medijima nikada ne bismo smjeli zaboraviti koliko to tim ljudima znači. Nedavno sam vidio fotografiju gospodina koji u svom domu kleči pred televizorom jer gleda Laudato TV gdje se prenosi klanjanje pred Presvetim (naslovna slika). Tko sam ja da kažem: To tebi nije klanjanje. Naravno da je to klanjanje, on je definitivno u Božjoj prisutnosti.

Bilo bi pogrešno slušati/gledati misu ili krunicu, a istovremeno prati suđe ili peglati. To nije prijenos nogometne utakmice. Mora se biti u molitvenom raspoloženju, u jednoj skrušenosti, sabranosti. Ponavljam, to nije prijenos koncerta ili utakmice, nije prijenos sabora niti je razgovor u studiju. Ako pratimo misu, molitvu ili krunicu, onda bi zaista trebalo u sebi stvoriti raspoloženje kao da sam u crkvi i kao da sam doista prisutan u tome trenutku pred Presvetim oltarskim sakramentom. To je molitveni stav poštovanja i svijesti da molitva nije nešto usputno.

Bog djeluje na razne načine, pa i preko medija. Ne postoji ništa što je čovjek izumio ili otkrio da bi u startu bilo loše. Mediji itekako ljudima mogu u njihove domove donositi Boga. Hvala Bogu i za Hrvatski katolički radio i za Laudato TV.