Trudna sam i u civilnom braku. Suprug je pomorac i sakramentalno ćemo se vjenčati tek sljedeće godine. Smijem li se ispovjediti prije poroda i hoćemo li moći krstiti naše dijete?

Ovo je vrlo slojevito pitanje i ne mogu dati cjeloviti odgovor. Radujem se ovome djetetu i obitelji koja iščekuje dijete. Na neki način vaša obitelj živi ambijent Božića kroz radost, nadu i iščekivanje novoga života. Da bismo mogli cjelovito odgovoriti na ovo pitanje moramo znati još neke detalje. Rekao bih da se možete ispovjediti, no volio bih da prvo sa svećenikom u duhovnom razgovoru osvijetlite neke detalje i onda ćete moći dobiti ispravan savjet.

Što je s onim dušama koje je Otac osudio na vječni pakao? Mogu li te duše po našim molitvama doći iz pakla u čistilište pa onda u vječnu slavu?

Ovdje kao polazište moramo uzeti snagu Božjeg milosrđa. Ta snaga uvelike nadilazi naše poimanje milosrđa. Siguran sam kako naša slušateljica moli za neke konkretne osobe. No, mi nikada ne možemo znati što se događalo u duši pojedine osobe. Ne možemo znati je li ta osoba bila radnik prvog ili posljednjeg sata. Možda se baš radi o duši koja je u posljednjem trenutku duboko požalila, pokajala se i time zaslužila ljepotu Božjeg milosrđa. Smatram da mi nismo sudci. Svakako, molitva je najjači most koji povezuje nebo i zemlju. No, ja ne bih išao u neke prosudbe. Ne trebamo nikada prosuđivati druge već ih moramo izručivati Božjem milosrđu.

Može li baka donijeti unuče na krštenje ako roditelji nisu vjernici i ne žive u braku?

Djecu krstimo u vjeri roditelja i u vjeri obitelji. Roditelji su ti koji će svojim zalaganjem i svjedočanstvom vjerničkog života odgajati dijete. Dakle, oni su na prvome mjestu. Baka može poticati, no ne smije pretjerivati. Baka može moliti i svojim primjerom svjedočiti svu ljepotu svoje vjere. Ako baka tako živi, njezinom će se unuku ili unuci to zasigurno urezati duboko u srce i jednoga će dana doći do Boga. Malo riječi, puno molitve i svjedočanstvo života pokazat će unuku ili unuci pravi put.

Gdje odlazi milostinja koja se prikuplja na Nedjelju Caritasa?

Nedjelja Caritasa osobit je trenutak, no karitativno djelovanje Katoličke crkve nije zatvoreno u samo jedan dan – prisutno je svih 365 dana u godini. Prilozi koji se prikupljaju na Nedjelju Caritasa dijele se između župnog i nad/biskupijskog Caritasa, a deset posto sredstava odlazi za nacionalni Caritas. Svaka župa ima svoje povjerenstvo koje će ta sredstva podijeliti onima koji su u potrebi. Župa kao župna zajednica pozvana je prepoznati one koji su zavrijedili i potrebni su pomoći. Ako to ne može prepoznati župa, onda to čine biskupijski ili nadbiskupijski Caritas. Svakako se prvo moram okrenuti oko sebe i pogledati kome je pomoć potrebna. Moramo sagledati stvarnost i biti odgovorni. Naše djelovanje treba biti usmjereno na način da čovjeku ne damo uvijek ribu, nego mu damo udicu kojom će sam doći do ribe.

Smije li župa, uz milostinju koja se skuplja tijekom mise na Nedjelju Caritasa, skupljati dodatna sredstva na kraju mise za Caritas?

Dodatna sredstva na kraju mise smiju se prikupljati. Milostinja koja se prikuplja tijekom mise vjerojatno odlazi u župnu blagajnu za potrebe župe, a sredstva nakon mise za potrebe Caritasa. Karitativno djelovanje župe ne svodi se samo na tu nedjelju kada župa upućuje pomoć potrebitima. Svaka župa ima svoje akcije i svoje putove. Svaka župa ima neki svoj način, a znam i za župe u kojima je malo onih koji su u potrebi i hvala Bogu da je tako. Te župe nisu sebične već su otvorene za potrebe onih župa gdje je potrebitih više. Naša karitativna zauzetost ne svodi se samo na područje naše župe, već ona diše s cijelom Crkvom. Biskupi Zagrebačke metropolije odlučili su da ćemo na 4. nedjelju došašća sabirati naš dar za sve one koji su stradali u potresu u Albaniji. Na taj način svjedočimo da nas Isus ne šalje samo u našu ulicu, nego u cijeli svijet. Što se tiče milostinje koja ide u župnu blagajnu, ona se tiče redovitih potreba župne zajednice i to posebno u ovim zimskim danima kada grijemo naše crkve.