Zašto župnici laicima dopuštaju da pričešćuju. U našoj župi pričešćuje jedna žena, a uopće nema potrebe za tim. Novi župnik je rekao da joj ne može zabraniti jer je biskup odobrio prošlom župniku. Zar novi župnik ne može uvesti da ona ne treba pričešćivati. Na misi se vidi kako dosta ljudi ne želi u njezin red.

Nekoliko je stvari iz ovoga pitanja koje su nam važne za naš crkveni život. Papa Ivan Pavao II. kaže da dirati posvećene hostije i dijeliti ih vlastitim rukama jest povlastica zaređenih službenika, dakle, biskupa, svećenika i đakona. No isto tako Crkva može dozvoliti i nekim vjernicima laicima, koji su prokušani u vjeri, u djelatnoj ljubavi i kršćanskom životu, da mogu u izvanrednim situacijama dijeliti svetu pričest. Izvanredna situacija podrazumijeva da je toliko velik broj vjernika na misi da svećenik ne može sam stići podijeliti svetu pričest; ako bi sam pričešćivao, onda bi se u nedogled produljila sveta misa i poremetila dinamika misnog slavlja, i ako stvarno nema raspoloživih svećenika ili đakona koji bi mogli dijeliti svetu pričest. Dakle, tu se radi o neredovitim, izvanrednim služiteljima Euharistije. U ovom slučaju, ako novi župnik procijeni da može sam dijeliti svetu pričest i ako se ne bi poremetila dinamika slavlja i previše odužilo misno slavlje, ne treba nekome povjeriti izvanrednu službu dijeljenja Euharistije, znači, može sam dijeliti svetu pričest.

No svatko tko dijeli pričest mora imati ovlast za to, bilo da je dobio ovlast od svojega biskupa ili da je dobio ovlast od svećenika koji služi Euharistiju. Ta ovlast se može podijeliti za pojedinačni slučaj koji je izvanredni slučaj; podijeli se tijekom svete mise posebnim obrascem iz Rimskoga misala i ta osoba onda može podijeliti svetu pričest. No uvijek treba biti opravdana potreba da bi izvanredni služitelj dijelio Euharistiju, dakle, ne u redovitim situacijama. Neko malo produljenje mise nije odmah razlog da bi netko trebao dijeliti pričest.

To što ova osoba iz pitanja ima odobrenje svojega biskupa ne znači da u redovitim situacijama treba dijeliti, nego u izvanrednim situacijama. Svatko tko dijeli svetu pričest, ukoliko je za to određen, dakle, unaprijed zatraženom molbom da je biskup odobrio ili da je svećenik toga časa nekog opunomoćio da može dijeliti pričest je valjani djelitelj pričesti i ne trebaju ljudi izbjegavati pričest kod takve osobe jer nije manja pričest kod vjernika laika koji dijeli pričest od one koju dijeli službenik. Nažalost, imam više puta osjećaj da se i kod vjernika javlja neka obijest pa da možemo birati; vjerujem kako će uskoro doći vrijeme kada nećemo moći birati niti u koje ćemo crkve i činiti kod kojeg ćemo svećenika primati pričest, nego ćemo biti prisiljeni zbog pomanjkanja i svećenika i bogoslužja ići tamo gdje nam je to moguće. Stoga treba paziti da nas stanovite obijest izbora ne odvede na krivi put i da se ne protivi našem crkvenome jedinstvu. Dakle, svatko tko je postavljen na valjani način ili određen za dijeljenje svete pričesti valjano dijeli pričest i ta pričest je jednako vrijedna, jednako važna kao i kad je dijeli svećenik, bilo da je dijeli izvanredni služitelj muškarac ili žena, bilo da je dijeli postavljeni služitelj Euharistije kao što akolit ili zaređeni službenik. To je jednaka sveta pričest i treba imati jednako poštovanje prema toj pričesti bez obzira iz čijih smo je ruku primili.

Što je primjereno kupiti kao dar mladomisniku ili redovniku za polaganje doživotnih zavjeta?

Vrijeme je dakle svećeničkih ređenja i slavlja mladih misa. Mislim da je uvijek dobro dogovoriti se s mladomisnikom ili zavjetovanikom tj. redovnikom i redovnicom koji polažu zavjete što bi im bilo korisno ili potrebno, da se ne bi dogodilo da mladomisnik na mladoj misi dobije npr. 8 paketa za bolesničko pomazanje, ili 30 štola, ili pak da dobije nešto što se njemu ne sviđa i što nikad ne bi stavio na sebe. Može se dogovoriti i sa župnikom koji pomaže mladomisniku u organizaciji slavlja što bi to bilo, da se vjernici možda uključe u zajedničko prikupljanje, jer obično i župa želi nešto mladomisniku darovati kao što je misno ruho, kalež ili nešto od liturgijskih knjiga. Može se i novčano pomoći mladomisniku u organizaciji slavlja u restoranom. Isto tako možemo porazgovarati s članovima njihovih obitelji koji pripremaju mladomisničko slavlje u župi ili negdje drugdje gdje se mogu uključiti gdje mogu pomoći i na koji način pridonijeti da slavlje mlade mise ili slavlje redovničkih zavjeta prođe lijepo i dostojanstveno, onako kako se to u crkvi može slaviti.

Osim nekih materijalnih darova koje možemo darovati kao uspomenu na mladomisničko slavlje ili na slavlje polaganja redovničkih zavjeta, možemo učiniti neke duhovne poklone, duhovne darove. Prije svega postoji nešto što promiču misionari Krvi Kristove, a to je krug vječnih misa. Misionari Krvi Kristove svake godine slave 4.000 svetih misa za one koji su upisani u knjigu kruga vječnih svetih misa i dokle god postoji Družba misionara Krvi Kristove u svijetu će se godišnje prikazivati 4.000 svetih misa za one koji su upisani. Dakle, možete svoga mladomisnika, svećenika, župnika, redovnika ili redovnicu upisati u knjigu kruga većih misa i za njih se onda godišnje slavi 4.000 svetih misa. To je lijep duhovni dar da dragi Bog mladoga svećenika, redovnika ili redovnicu uvijek prati svojim blagoslovom i s nakanom da mu Gospodin očuva srce, da njegovo srce posebno pripada Kristu i Crkvi.

Isto tako vjernici se mogu dogovoriti te moliti za svećenika tzv. Gospin štit. Taj štit čini sedam vjernika koji svaki dan svoje molitve, žrtve, radosti i nade prikazuju za mladomisnika ili možda bogoslova dok traje njegova svećenička formacija i redovnika dok traje njegova redovnička formacija; ili za svoga župnika, kapelana ili nekog drugog svećenika da sedam vjernika svaki dan prikazuje svoje molitve za toga svećenika. To su tzv. štitonoše koji svojim molitvama čine štit od zla da zlo ne napakosti svećeniku jer često puta kad zlo napakosti svećeniku onda se zlo širi i na ostale članove Crkve. To je ono što nas Sveto pismo poučava: udarit ću na pastire kako bi se razbježalo stado. Zato je važno prikazivati svete mise za svećenike, za biskupe i za papu, činiti takve molitvene štitove da se zaštite od svake vrste svojih osobnih slabosti, grijeha, ali onih stvari koje sablažnjavaju vjernike i po sablazni ih udaljavaju od pravoga puta, od Isusa Krista koji je jedini Spasitelj i put koji vodi u vječni život.

U mojoj se obitelji događaju neobične stvari u kratkom vremenu; bolesti, operacije prometne nesreće, svađe… Bojim se da nas Zli napada. Svećenik mi je rekao da molim molitvu zaštite. Koja je prava molitva i mogu li ja za sebe i svoju obitelj izmoliti zaštitu od Zloga?

Svatko može moliti molitve zaštite od Zloga. Postoje molitve koje mogu moliti i vjernici laici, koje mogu moliti svećenici bez posebne ovlasti biskupa za takve molitve, dakle, moliti molitve da ih Gospodin zaštiti od utjecaja Zloga. Mogu redovito obnavljati svoj krsni savez s Bogom, a osobito ono što nam u nedavno objavljenoj knjizi poručuje poznati papinski egzorcist Gabriel Amorth, a to je da se svatko vrati redovitom sakramentalnom životu. To znači da bi bilo dobro da se svi članovi obitelji vrate redovitom sakramentalnom životu, redovitoj svetoj ispovijedi, osobito slavlju nedjeljne svete mise, zajedničkoj obiteljskoj molitvi, da čine dobro svojim bližnjima, ako imaju nešto što treba oprostiti, da oproste i da otpuste grijehe, dugove i uvrede bližnjima, da ne zadržavaju to zlo u sebi. Najbolja je obrana od zla kad smo u zajedništvu s Isusom i kad smo u međusobnom zajedništvu. No to ne znači da netko tko se vrati redovitom sakramentalnom životu, redovitoj ispovijedi, redovitom slavlju svete mise i molitvi neće biti napastovan od đavla. U konačnici, i Božji Sin Isus Krist je bio napastovan, samo što je on znao kome se obratiti i kako se boriti protiv zla.

I mi imamo sredstva s kojima se možemo boriti protiv zla, u prvom redu to je Isus Krist koji je pobjednik nad grijehom i pobjednik nad zlom. U ime Isusovo možemo moliti molitve, možemo se zaštititi njegovim imenom, znakom križa, svetom pričešću, svetom ispovijedi, možemo zamoliti svećenika da, ako je potrebno, blagoslovi naš dom, možemo i sa svojim svećenikom, župnikom, razgovarati i vidjeti o čemu se tu radi, zbog čega se to događa kako bi se neke stvari u korijenu rješavale. Isus nam je sam rekao da ćemo imati nevolja u ovom svijetu, ali on je pobijedio svijet i zlo i zato, dok hodamo ovim svijetom, kroz putove zla ili nekakvih nepravdi, trebamo znati da imamo u Isusu Kristu sigurnog zaštitnika i utočište, da nam je njegova pastirska palica stvarna utjeha jer on ide pred nama da nas čuva od svakoga zla. Veoma je važno imati povjerenje u Boga, držati se Boga jer, kako nas poučava Sveto pismo, ako je Bog s nama, tko će protiv nas; pogibao, golotinja, smrt, glad, progonstva… Sve možemo pobijediti u Onome koji nam daje snagu, a to je Isus Krist koji nas jača u našim slabostima i daje nam milosti. Stoga je najbolja borba protiv zla naše obraćenje i naš istinski povratak Bogu, povjerenje u njega i spoznaja da on vodi naš život; najbolja zaštita od zla je biti u blizini Isusa Krista.