Čini li muškarac grijeh kada ide na spermiogram s obzirom da uzorak spermija treba dati samozadovoljavanjem? Spermiogram je potreban u svrhu liječenja neplodnosti.

Time otvaramo jednu vrlo zahtjevnu temu. Teško je odgovoriti samo da ili ne. Moram ipak malo više reći o samom samozadovoljavanju, odnosno masturbaciji. Na početku bih citirao Katekizam Katoličke Crkve koji u broju 2352 govori upravo o masturbaciji: Pod masturbacijom treba razumjeti svojevoljno uzbuđenje spolnih organa radi postizanja spolnog užitka. U skladu sa stalnom predajom i crkvenim učiteljstvom te moralni osjećaj vjernika masturbacija se bez kolebanja smatrala činom koji je u sebi i teško neuredan. Kakav god bio razlog tome, svojevoljno služenje spolnom sposobnošću izvan normalnog bračnog općenja bitno se protivi njenoj svrsi. Spolni se užitak tu traži izvan spolnog odnosa što ga traži moralni poredak i po kojemu se u okviru prave ljubavi, ostvaruje cjelovit smisao uzajamnog darivanja i ljudskog rađanja. Da se donese ispravan sud o moralnoj odgovornosti pojedinaca i da se usmjeri pastirsko djelovanje, uzet će se u obzir čuvstvena nezrelost, snaga stečenih navika, stanje tjeskobe ili drugih psihičkih ili društvenih činitelja koji mogu umanjiti ili svesti na minimum moralnu krivnju. Zatim u broju 2396 Katekizam Katoličke Crkve kratko kaže: Među teške grijehe protiv čistoće treba navesti masturbaciju, blud, pornografiju i homoseksualne odnose.

Drugim riječima, kada se govori o masturbaciji mislimo na nešto što je izvan konteksta one ljubavi koja podrazumijeva sebedarje, otvorenost prema novom životu i bračni čin. Dakle, za sve što je izvan toga moral Katoličke Crkve kaže da je neispravno, neuredno i grijeh. Zanimljivo je da u Svetom Pismu o masturbaciji nema izravnog spomena. Obično se u Knjizi Postanka u 38. poglavlju spominje Onan što se onda odnosi na onaniju. Međutim Sveto Pismo ovdje zapravo više govori o prekinutom snošaju, a ne o masturbaciji. U Knjizi Sirahovoj spominje se primjerice kako čovjek ne cijeni dovoljno svoje tijelo, odnosno da ga iskorištava i zloupotrebljava. U Novom Zavjetu Isus nigdje nije spominjao masturbaciju, a nigdje ju ne spominju ni drugi novozavjetni spisi. Sv. Pavao spominje grijehe protiv moralnosti i čistoće, ali također ne spominje izričito masturbaciju. Međutim, tradicija Crkve kroz cijelo vrijeme smatra je neurednošću i grijehom jer sve što je protivno ispravnom vrednovanju i življenju ljudske spolnosti to je neuredno i grešno.

Dakle, prema Katekizmu koji kaže da je masturbacija svojevoljno uzbuđenje spolnih organa radi postizanja spolnog užitka, davanje uzorka za spermiogram nije masturbacija u tom smislu. Ovdje povod nije spolni užitak, već zdravstveni razlog. Stoga se ovdje ne radi o nemoralnom činu i zloupotrebi svoga tijela, već u nečemu što može pomoći čovjekovu zdravlju.

(OVDJE pročitajte i odgovor na isto pitanje koji daje don Damir Stojić.)

Grijeh me prati puno godina i ne mogu ga izustiti, iako želim da to izađe iz mene?

Nije to lako. Vezano je uz sakrament pomirenja i uz ispovijed. Ispovijed je zapravo nešto vrlo teško. S psihološkog gledišta i iz našeg nutarnjeg raspoloženja, svi mi imamo ponos, svoje ja i svoje dostojanstvo. I to je u redu jer moramo sebe voljeti. Teško je uopće razmišljati o svojim manama i grijesima, a još teže izreći ih naglas pred nekim. Nije lako doći pred svećenika i izreći to te izbaciti van naš grijeh. Naravno ne treba misliti da ćemo mi svećenici koga osuđivati. Nakon 25 godina koliko sam svećenik, teško da mi netko može doći i u ispovijedi reći nešto što već puno puta na razne načine nisam čuo. Prema tome, potrebno je osloboditi se pritiska spoznajući da će me to osloboditi. Ne kaže Isus uzalud istina će vas osloboditi. Čovjeku može pasti kamen s leđa kada se oslobodi tog tereta i napokon i sam izrekne istinu, koliko god to bilo teško. Da bi to postigao čovjek mora raditi na sebi. Treba se moliti Bogu, da mu da snage, hrabrosti i razboritosti da to učini što prije. Istovremeno treba raditi sam na sebi kako bi došao do stadija da shvati da ga to neće dodatno opteretiti, već rasteretiti.

Važno je naglasiti razliku između ispovijedi i životne ispovijedi. Životna ispovijed nije podsjetnik na sve što smo sagriješili u životu. Ono što smo jednom ispovjedili i što nam je Bog jednom oprostio, to je oprošteno zauvijek i nema potrebe nikad više to spominjati, ako nismo ponovili isti grijeh. Ako se čovjek iskreno i skrušeno ispovjedio i ako je dobio oproštenje u ispovijedi, Bog je taj grijeh oprostio i nema potrebe da se čovjek stalno vraća na svoje prošle grijehe i postane rob svoje prošlosti.