Bolestan sam i strah me smrti. Kako da se nosim s time?

Sigurno je da je taj strah na neki način i uobičajen. Volio bih ipak da svatko od nas shvati da je život jedan osobiti put. Jedno vrlo snažno životno putovanje i svaki trenutak tog našeg života je posebno dragocjen. Smrt moramo gledati kao prijelaz iz tame u svijetlo, iz slabosti u snagu Božje ljubavi. Iz smrti u život. Smrt nije posljednja točka našeg životnog putovanja, već prijelaz. Na taj način bismo trebali razumijevati i ove trenutke života, otvoreni toj velikoj nadi koju nam Bog daruje, zahvalni na svakom trenutku koji smo proveli na ovozemnom putu. Znamo da prolazimo jednu tamu da bismo nakon toga ugledali najveće svjetlo i da bi se prema nama raširile najsnažnije ruke, najtoplijeg zagrljaja nošenog snagom Božje ljubavi.

Je li u redu da župnik naplaćuje župni listić dvije kune?

Naši vjernici znaju da sve košta. Za župni listić je potrebno puno truda, vremena i angažmana župne zajednice te je vezan i određenim novčanim troškovima. Ne znam detalje konkretnog listića, ali znam da je trošak župnog listića, bez obzira što ga tepajuće zovemo listić, podosta velik.

Ima li smisla i vrijednosti pred Bogom ići pješice na Mariju Bistricu, a onda tamo ne primiti sakramente?

Ovo pitanje bi trebalo razveseliti svakog Hrvata katolika jer je to naše Hrvatsko nacionalno Marijansko svetište i biti katolik u hrvatskom narodu, a ne pohađati Mariju Bistricu, mislim da se time na neki način zakidamo u ljepoti koju Marija Bistrica pruža. Susret s Marijom Bistricom, s hodočasnicima, taj hod prema Mariji Bistrici, ta ljepota naše zemlje, krajolika, pogled na bistrički zvonik, Kalvariju, na prostor crkve na otvorenom. Sam pogled nas već ispunjava. Izuzetno bi bilo dobro kada se uciljujemo prema našim svetištima da onda vrhunac toga susreta bude razumijevanje onoga što nam Marija govori, a Marija nam uvijek iznova govori učinie sve što vam On kaže. Zato bi taj hod, taj trud, ta žrtva, to zajedništvo putovanja prema Bistrici trebalo bi biti uciljeno prema onoj ljepoti zajedništva u koje ulazimo po sakramentu ispovijedi, pomirenja i pokore. A euharistijsko slavlje je srce svakog našeg hodočašća i po tom euharistijskom slavlju mi, novi, obnovljeni i preporođeni vračamo se svojim životnim stvarnostima. Stoga, dok pohvaljujem svaki trud i svaki hod prema našim svetištima, osobito prema Hrvatskom nacionalnom svetištu Majke Božje Bistričke, onda pozivam: Doći na hodočašće znači hodom počastiti i Boga, ali ga najsnažnije susrećemo upravo u euharistijskom slavlju. Da bismo to slavlje mogli prodisati punim plućima valja nam se očistiti, a to činimo kroz sakramenat ispovijedi, pokore i pomirenja. Za njega se u Bistrici najbolje pripravljamo kroz pobožnost križnoga puta na najvećoj i najljepšoj hrvatskoj Kalvariji.

Koje se novosti i molitve uvode u župe Zagrebačke nadbiskupije?

Sljedeće godine 2020., 9. i 10. svibnja u Zagrebu je susret Hrvatske katoličke mladeži. Susret mladih iz hrvatske domovine iz BiH i iz svih krajeva svijeta gdje ljudi govore, pjevaju i misle hrvatskim. Gdje su ljudi naše krvi, gdje su vjernici, katolici, Hrvati. Taj susret je važan i prevažan događaj. U ovom trenutku je najvažnije i da se znamo spustiti na koljena, sklopiti ruke i moliti za blagoslovljene dane toga susreta jer mladi su, ne samo naša budućnost, oni su naš blagoslov i naša sigurnost. Naš biskup Ivan (Šaško) oblikovao je dvije molitve koje su mi jako drage. Jedna je molitva koju svi mi možemo moliti za mlade, a jedna je kada mole samo mlade. Jako mi je simpatična ova kada mole samo mladi jer u njoj ja mogu za sebe reći mi mladi. Evo ja sam obje molitve poslao Hrvatskom katoličkom radiju te tko pošalje porukom mail HKR-u proslijedit će vam ove dvije molitve i molite za blagoslovljeni susret Hrvatske katoličke mladeži u Zagrebu. Vjernici Zagrebačke nadbiskupije od Bosiljeva do Zajezde, od zagorskih sela sve do ispod Velike Gorice su domaćini. Oni će u svojim domovima ugostiti naše mlade. Siguran sam da ćemo svi naći prostora da u našem domu možemo ta dva dana ugostiti naše mlade da im možemo otvoriti ne samo vrata doma nego vrata srca. Stoga molim sve da se već sada raspolože kako bi otvorili vrata svoga doma za naše mlade jer time njima pružamo gostoprimstvo, a oni nas obogaćuju svojom mladošću i svojom vedrinom.