U ono vrijeme: Isus uđe u lađu, preplovi i dođe u svoj grad. Kad gle, doniješe mu uzetoga koji je ležao na nosiljci. Vidjevši njihovu vjeru, reče Isus uzetome: “Hrabro, sinko, otpuštaju ti se grijesi!”

Može nam se dogoditi da u životu počnemo gubiti snagu. Pa sličimo na kućanske aparate ili strojeve koji negdje gube energiju i snagu, te, unatoč prividne ispravnosti, ne mogu dobro raditi. Slično se događa s nama ljudima kad se ne posvetimo borbi protiv grijeha, jer grijeh nam oduzima najviše snage i energije, a da to i ne primjećujemo i ne vidimo.

Uslijed grijeha postajemo kao uzeti, paralizirani.

Uslijed grijeha postajemo kao uzeti, paralizirani. Duhovno ne možemo ni hoditi ni napredovati, a kad nam duša nije u miru, onda se potroši mnoštvo snage na nepotrebne stvari, te nikada ne možemo dovoljno dobro biti pokretni niti u pravome zajedništvu s onima s kojima živimo, jer nam grijeh iscrpljuje snagu i energiju.

Srećom, Isusov dodir, milosrđe i oproštenje vraćaju nam snagu jer nam on oprašta grijehe.

Srećom, Isusov dodir, milosrđe i oproštenje vraćaju nam snagu jer nam on oprašta grijehe. Dopustimo mu da on od nas oduzme svaku nemoć i slabost, a obdari nas svojom snagom i hrabrošću života.