Svi imamo omiljenog neprijatelja. U vašem sjećanju postoje police, baš kao skladište. I imate male staklenke koje sežu u vrijeme kada ste imali tri godine, uključujući i omiljenu staklenku. Izvadite tu staklenku, otvorite je i to je samo užasna uspomena. Pa ipak, osjećate se “sigurno” kada razmišljate o ovoj strašnoj stvari. To vam daje puno samosažaljenja i čini da osjećate da imate pravo na osvetu, pravo na mržnju, piše Majka Angelica.

Vidite, kada nas Bog potiče na svetost, ono što On govori jest: “Očisti svoje sjećanje. Ukloni te ogorčenosti. Izbaci ih van. Očisti svoju kuću.” Morate očistiti kuću. Morate si postaviti pitanje: “Hoću li tako steći vječni život?”

Bogataš, mladić i spasenje

Ovo podsjeća na evanđeosku priču o bogatom mladiću koji je rekao Gospodinu: “Gospodine, reci mi. Kako mogu ući u Kraljevstvo?” (vidi Mt 19,16). A učenici su gledali ovog čovjeka koji ima sve i pitali se: „O čemu on govori? Što još želi?” A Gospodin je rekao: “Ako želiš ući u Kraljevstvo, drži zapovijedi.” Ali čovjek je odgovorio: “Sve sam ovo učinio.” Tako Isus nastavlja: „Ako želiš biti savršen, idi, prodaj što imaš i daj siromasima i imat ćeš blago na nebu; i dođi, slijedi me” (19,21). I naravno, znamo da ovaj čovjek, budući da je jako bogat, to nije mogao učiniti. I tako je otišao tužan.

Nekim ljudima je udobnije u strahu jer su tako dugo živjeli u njemu da su zaboravili da savršena ljubav tjera sav naš strah.

Sada razmišljamo samo o tome da damo svoju imovinu. Ali što je s tim starim gadnim sjećanjem koje vam daje sigurnost? Bojite se osloboditi se. Bojiš se jer misliš da ti ovaj omiljeni neprijatelj, ta strašna stvar koja posjeduje tvoj život, daje nešto što ti treba. Znate, nekim ljudima je udobnije u strahu jer su tako dugo živjeli u njemu da su zaboravili da savršena ljubav tjera sav naš strah. Neki bi ljudi radije ostali takvi kakvi jesu – jadni, mrski, odvratni – nego da se ikad toga odreknu.

Opsjednuti iz kraja gerazenskoga

Sjećate li se dana kada je naš dragi Gospodin otišao u kraj gerazenski u kojem je bio opsjednuti? Čovjek je bio toliko lud da bi se ljudi sakrili i zatvorili svoja vrata i prozore, a djeca nisu mogla van. Cijelo se selo nasmrt prestrašilo. I dolazi Isus i iz daljine gleda ovog demona. Počne govoriti: “Izađi iz njega”, a demon juri Gospodinu: “Pusti me! Što želiš od mene?” Gospodin ga pogleda i reče: „Izađi iz njega. Kako se zoveš?” A oni Mu kažu: “Legija.” Legija demona u jednom čovjeku! Isus im je ponovno zapovjedio da odu, a oni su rekli: “Molim Te, pošalji nas u ove svinje.” I On kaže: “Idi” (vidi Marko 5,1-13).

Suosjećanje je preobražavajuća vrlina. To čini da se sviđaš Bogu.

Bilo je tu oko dvije tisuće svinja koje su čuvali svinjari za možda dvije-tri stotine obitelji, a kad su demoni ušli u njih, otrčali su u jezero i utopili se. I tako su ljudi potrčali k Isusu i “molili Ga da ode” iz njihovog kraja. (vidi 5,17). Možete li zamisliti da kažete Sinu Božjem da ostavi nekoliko svinja? Nisu shvaćali da sada mogu izlaziti noću; sada su im djeca bila sigurna; sada su mogli ostaviti svoja vrata otvorena. A sve što je koštalo bile su neke svinje.

Zahtjevi suosjećanja

Jedno od najvećih zala u našem životu je da čim nas netko uvrijedi ili počini neku grešku, pogotovo ako je osoba kršćanin, odmah prestajemo voljeti osobu. Ne možemo razlikovati grijeh i grešnika. To je ono na što je Isus mislio kada nam je rekao da ne osuđujemo. Kada mrzite grešnika, prosuđujete da su njegovi postupci bili namjerni i zlonamjerni. Ali, zapravo, većina ljudi ne zna što radi. Nije da ne griješe. Ljudi donose vrlo, vrlo snažne izbore. Oni ponekad preferiraju Boga, ali većinu vremena više vole sebe i zlo od Boga. Ali ni tada nemam pravo suditi. Ne mogu suditi njihovoj milosti; Ne mogu suditi njihovoj svjetlosti; Ne mogu suditi o njihovim slabostima.

Čega se bojimo? Bojimo se zahtjeva suosjećanja. Biti suosjećajan znači zaboraviti sebe.

Suosjećanje je preobražavajuća vrlina. To čini da se sviđaš Bogu. Što je Isus rekao? “Budite milosrdni, kao što je vaš Otac milosrdan” (Luka 6,36). Suosjećanje i milosrđe su razlog zašto je Isus izabrao tebe i mene da budemo. Ponekad smo gotovo ljubomorni na Božju samilost. Želimo da naši neprijatelji pate. Sjetite se obraćenja svetog Mateja, carinika kojeg su ljudi prezirali. Imate neku omiljenu osobu ili ljude koje prezirete. Razmislite o njima sada. Sada razmislite o Gospodinu Bogu koji će sići i biti vrlo ljubazan prema njima. Što se događa u vama na samu pomisao?

Držimo se ljutnje jer će vas istina ponekad saplesti, ali ne i Isusova istina. Nikada te neće saplesti. Ali činjenica da si se od nekoga stvarno i nepravedno uvrijedio — to je istina, zar ne? Netko vas vara za novac, s vašeg posla. I to je istina. Tada vam ta istina daje, u vašem umu, pravo da mrzite i sudite. Vrlo smo spremni osuditi. Kladim se da bi vas u ovom trenutku zamolili da sastavite popis grijeha, slabosti i mana svojih susjeda, a da ne trepnete trepavicom, imali biste dugu listu. Ali da mi kažete nešto lijepo o svom susjedu, čak i o svojoj obitelji, morate priznati da popis mana dolazi mnogo brže. Moramo se usredotočiti na lijepe osobine koje su Otac i Sin usadili u naše duše. Suosjećanje liječi. Suosjećanje čini da stvari rastu. To čini da cvijet izraste iz gomile smeća. Čini da stvari koje su puste cvjetaju.

Duhovni ponos je gori od bilo koje druge vrste ponosa.

Čega se bojimo? Bojimo se zahtjeva suosjećanja. Biti suosjećajan znači zaboraviti sebe. Biti suosjećajan znači više misliti na bližnjega. To je reći bližnjemu: “Gle, znam da imaš slabosti; Znam da imaš greške. Znam da si me uvalio, ali i ja sam grešnik. Radio sam i druge stvari koje nitko nikada nije vidio niti za njih zna.” Svi imamo kosture u svojim ormarima. A kad osuđuješ bližnjeg, bolje otvori taj ormar i pogledaj taj kostur; jer ako to ne učiniš, razvit ćeš kompleks duhovne superiornosti.

Pravda se ostvaruje u suosjećanju. Bez suosjećanja ne možete imati pravdu, jer se suosjećanje preobražava. Suosjećanje vas oslobađa. Suosjećanje vas pretvara u sliku Oca.

Duhovni ponos je gori od bilo koje druge vrste ponosa. Isus je bio posebno uznemiren zbog toga. Farizeji su rekli da je Isus prekršio subotu iscjelivši čovjeka sa usahlom rukom (vidi Marko 3,1-6). To je duhovni ponos. Promašili su smisao Božjeg suosjećanja. I nedostaje nam smisao da Bog dopušta nepravednu situaciju u našim životima. Ništa što Bog dopušta nije beskorisno. On izvlači dobro iz svakog zla u našim životima. Ne moramo Bogu objašnjavati. Ne moramo reći: „Sada, Gospodine, ti ne razumiješ. Vidiš, taj i taj me uvrijedio, i to je bilo vrlo nepravedno. I zbog toga, ja stvarno ne mogu — Ti razumiješ, Gospodine — ne mogu imati suosjećanja. Suosjećanje bi bilo nepravedno.” Ne: Pravda se ostvaruje u suosjećanju. Bez suosjećanja ne možete imati pravdu, jer se suosjećanje preobražava. Suosjećanje vas oslobađa. Suosjećanje vas pretvara u sliku Oca.

Gledajte Očevim očima i Isusovim srcem. Gospodine, učini nas sve suosjećajnima kao što je Otac suosjećajan.

I ljudi će vas gledati i reći: “Možete li zamisliti? S ovim čovjekom se postupalo tako nepravedno i on oprašta.” Kako je božansko opraštati. Kako božanstveno ne suditi. Kako se božanstveno radovati, kao otac rasipnom sinu. Kako je božansko reći: „O, tako mi je drago što si se vratio. Tako mi je drago što si se pokajala.” Gledajte Očevim očima. Gledajte Isusovim srcem. Gledajte snagom Duha. Duh u vama može vas pročistiti. Duh u vama može učiniti da volite svog brata, iako mrzite njegov grijeh. To je suosjećajno.