Sveti Matej nam govori da je Ivan Krstitelj “u zatvoru čuo o djelima Kristovim” u Galileji. Poslao je svoje učenike k Isusu s pitanjem: ”Jesi li ti Onaj koji ima doći ili da drugoga čekamo?” Što je potaknulo ovo pitanje? Malo je vjerojatno da je Ivan sumnjao u Isusa. Ta Ivan je bio prvi koji je o Njemu objavio: “Evo Jaganjca Božjega koji odnosi grijehe svijeta” (Iv 1,29). Prepoznao je Isusa kao onoga koji će biti žrtvovan, poput pashalnog janjeta za nas. Neki su sugerirali da je Ivan počeo posustajati u svom uvjerenju kada je završio u zatvoru jer je kritizirao Heroda. Možda je očekivao izbavljenje od strane Mesije. Međutim, Ivan je znao sudbinu svih proroka koje je Bog poslao svom narodu. Pružali su otpor, bili progonjeni, a ponekad i ubijani. Zatvor ga sigurno nije iznenadio. Je li doista očekivao da će biti izbavljen od mučeništva? Uvjerljivije objašnjenje ovog događaja je da su Ivanovi učenici bili razočarani Isusovom prividnom ravnodušnošću prema Ivanovoj situaciji, pa ih je Krstitelj poslao Isusu da razjasni njihove sumnje, piše Gayle Somers s portala Catholic Exchange.

Odgovor koji je Isus dao Ivanovim učenicima dao im je novu, potpunu spoznaju. Taj je odgovor objasnio Ivanovo djelo i ulogu u kontekstu proročanstva koje je davno dao Izaija. Isus je želio da Ivanovi učenici znaju da On vrši djelo svoga Oca, držeći obećanja koja su dana preko Božjih proroka. Isus nije spasio Ivana od mučeništva, a čak je i to bio dio onoga što je o njemu bilo prorečeno. Izaija je bio jasan da će Božji Pomazanik doći kao Sluga patnik, ne u velikoj moći, već u očitoj neznatnosti i krotkosti (vidi Iz 53). Međutim, u Isusovo vrijeme, izraelska nada i očekivanje Mesije bili su usredotočeni na Njegovo kraljevanje. Mislili su da kralj dolazi osloboditi svoj narod od političkog ugnjetavanja. Ivan, koji je bio u zatvoru, gledao je u svoje učenike kao na savršenu priliku da Isus započne ovakvu vladavinu. Isus im je morao reći: “Blago onome koji se ne sablažnjava o Mene.” (Mt 11,2-11)

Gospodine Isuse, znam da ponekad ne činiš ono što ja želim da činiš, ali znam da uvijek činiš ono što je najbolje za moj život. Neka to bude moja adventska radost.

Dakle, valja se zapitati što u nama budi Gaudete, radost Evanđelja? Prvo, trebali bismo imati na umu kako je Isus detaljno opisao Ivanovim učenicima da On točno ispunjava sva obećanja koja je Bog dao o Njemu. Čekamo li mi sada, u ovom našem vremenu da se Božja obećanja održe? Naravno, u iščekivanju smo pa nas ovaj evanđeoski odlomak može samo podsjetiti na Božju pouzdanost! Uz strpljivost, možemo biti sigurni da nas On neće razočarati.

Drugo, Isus govori nešto izvanredno dok poučava mnoštvo o Ivanu: “Amen, kažem vam, među rođenima od žene nije bilo većeg od Ivana Krstitelja; ipak je najmanji u kraljevstvu nebeskom veći od njega.” Što je Isus time mislio? Znamo da nije govorio o Ivanovoj osobnoj svetosti – njegova spremnost da živi i umre u poslušnosti Bogu sve nas ostavlja zadivljenima. Umjesto toga, Isus nam je želio istaknuti kontrast. Koliko god Ivan bio veliki prorok, živio je i umro unutar Starog saveza. Pripravio je put Gospodinu, ali nije doživio da vidi njegovu puninu na zemlji. Ta punina nam je ponuđena u Novom savezu, pa čak i sićušno novorođenče koje je kršteno u Isusa doživljava ono što Ivan na neki način nije. Kakav bi trebao biti naš odgovor na ovo čudo nego radovati se?