Sv. Gabriel od Žalosne Gospe je u samo 24 godine života prošao krivudavi put od razlučivanja poziva do svetosti.
Gabriela od Žalosne Gospe zovu Alojzijem Gonzagom 19. stoljeća. Obojica su živjela 24 godine te ih je resila vjernost redovničkim pravilima, potpuno predanje bez pridržaja, duh molitve i pokore te čistoća srca i pobožnost prema Blaženoj Djevici Mariji.
Rođen je kao Francesco Possenti, 1. ožujka 1838. u Asizu gdje mu je otac Sante bio na službi guvernera u Papinskoj državi. Bio je 11. dijete u obitelji. Kršten je na dan rođenja u istoj krstionici kao sveti Franjo Asiški.
Roditelji su mu bili jako pobožni što je usvojio i mali Francesco. Majka Agneza rođ. Friosciotti umrla je kad je imao samo četiri godine.
Osnovnu školu pohađao je kod redovnika školske braće. U srednju školu krenuo je 1850., u isusovačkom kolegiju gdje je ostao šest godina. Ondje je postao član Marijine kongregacije i posvetio se Blaženoj Gospi.
Srce mu je bilo čisto, djetinje te je bio vesele naravi. Međutim, Francesco nije rođen kao svetac.
Bio je omiljen, ali i tašt. Bio je strastveni lovac i volio se lijepo odijevati. Provodio je sate pripremajući se za zabave.
Znao je biti težak i sklon napadajima bijesa. Zanimao ga je društveni život Spoleta te je imao nekoliko djevojaka.
Stoga su njegovi prijatelji i rodbina bili iznenađeni kada se odazvao redovničkom pozivu.
sv. Gabriel od Žalosne Gospe / Foto: Wikimedia Commons
Čak i u noći kada je otišao u samostan, obitelj se još uvijek nadala da bi se mogao zaručiti s lokalnom djevojkom Marijom. Godine 1851. teško se razbolio i obećao Bogu da će se posvetiti u redovničkom životu ako se oporavi. Ali njegovo je obećanje nakon oporavka izblijedjelo.
Toliko o obećanjima!
Ubrzo ga je pogodila sestrina tragična smrt od kolere. Još je jednom obećao da će postati redovnik kada je jedva izbjegao smrt tijekom lova s prijateljima. Opet je zaboravio!
Kada je prošla epidemija kolere, održana je procesija s drevnom Gospinom ikonom.
Dok je ikona prolazila pokraj Gabriela čuo je glas koji ga je pitao zašto nije održao obećanje.
Potražio je savjet svećenika i odlučio ući u Red sv. Pavla od Križa (pasionisti). Ali njegov otac nije vjerovao njegovim motivima i najprije ga je odbio pustiti. No, više ga nisu mogli odgovoriti.
Kada je imao 18 i pol godina, 21. rujna 1856., nakon prve kušnje i osmodnevnih duhovnih vježbi postao je redovnik pasionist te dobio ime Gabriel od Žalosne Gospe.
Godine 1857. položio je svečane zavjete i ostao u Moravalleu još 10 mjeseci.
Zatim je otputovao na studij filozofije u Isolu del Gran Sasso gdje je preminuo 27. veljače 1862. godine, na glasu svetosti. Zbog njegove vjernosti molitvi, ljubavi prema djeci koju je podučavao vjeronauku, humora i ljubavi prema Raspetom Gospodinu, stanovnici Isole pamte ga kao „svog Gabriela“.
Grob mu je postao hodočasničko odredište koje godišnje pohodi više od pola milijuna vjernika.
svetište sv. Gabriela od Žalosne Gospe u Abruzzu / Foto: Wikimedia Commons/freegiampi
Gotovo trideset godina prošlo je nakon njegove blažene smrti kada je, 1891. godine, njegov kolega sa studija, kasnije general pasionistā, o. Franjo od Prežalosne, pokrenuo postupak za Gabrielovo proglašenje blaženim i svetim. Papa Pio X. je, u Marijinom mjesecu, 31. svibnja 1908. Gabriela proglasio blaženim.
Beatifikaciji su prisustvovali njegov rođeni brat Mihael i duhovni vođa o. Norbert. Svetim ga je proglasio, također u Gospinom mjesecu, 13. svibnja 1920. papa Benedikt XV.
Sv. Gabriel od Žalosne Gospe proglašen je suzaštitnikom talijanske mladeži u Katoličkoj akciji. Papa Ivan XXIII. ga je 1959. proglasio zaštitnikom talijanske pokrajine Abruzzo. Spomendan mu se slavi 27. veljače.