Otkrijemo iznova ljepotu tišine unutar liturgije i dopustimo Bogu da djeluje onako kako On smatra da je najbolje. Dopustimo si čuti što Crkva progovara o liturgijskim slavljima i oblikovanju istih. Nemojmo biti zatvoreni u svoje dojmove i osjećaje jer možemo postati ovisni o istima.
Franjevac HFP. sv. Ćirla i Metoda, fra Vinko Brković na svojim je društvenim mrežama objavio promišljanje o liturgiji, a napose o potrebi da shvatimo istinsku bit liturgije onako kako je Crkva shvaća. U nastavku prenosimo promišljanje fra Vinka Brkovića.
Danas se govori mnogo o emocijama i o tome kako ih pravilno koristiti. I dok govorimo o emocijama na raznim mjestima u isto vrijeme smo zaboravili govoriti o tome kako ne možemo sve svesti na emocije i osjećaje, a pogotovo ne Boga.
Pogotovo ne možemo liturgiju svesti na ideju osjećaja i emocija jer to je onda zloupotreba same liturgije.
Bog ne ovisi o našim emocijama i doživljajima, jer kad bi ovisio o tome onda ne bi bio Bog. Pogotovo ne možemo liturgiju svesti na ideju osjećaja i emocija jer to je onda zloupotreba same liturgije. Iako je lijepo i dobro da se za vrijeme liturgijskih slavlja osjećamo lijepo i dobro, to nije presudno za same plodove liturgijskoga slavlja. To što za vrijeme nekoga liturgijskoga slavlja nema pjesme ili nema pjesama koje mi želimo, ne umanjuje samo slavlje. Ako neki svećenik loše propovijeda opet ne umanjuje samo slavlje. Možemo doći u istu crkvu, čuti iste pjesme i istu propovijed, sjediti na istome mjestu, a da jednom “ne osjetimo ništa”, a drugi put “sve”. Ukoliko zaboravimo to, onda upadamo u jednu vrstu emocionalne ovisnosti koja onda ide samo za što “moćnijim” slavljenjem i nekim neobičnim iskustvima koja djeluju poput opijata. Tako postajemo robovi vlastite ovisnosti o “moćnom” doživljaju liturgijskog slavlja koje svaki put iznova mora zadovoljiti moje potrebe, a koje će svaki puta biti sve veće.
Nemojmo biti zatvoreni u svoje dojmove i osjećaje jer možemo postati ovisni o istima.
Otkrijemo iznova ljepotu tišine unutar liturgije i dopustimo Bogu da djeluje onako kako On smatra da je najbolje. Dopustimo si čuti što Crkva progovara o liturgijskim slavljima i oblikovanju istih. Nemojmo biti zatvoreni u svoje dojmove i osjećaje jer možemo postati ovisni o istima.