Nastojmo biti oprezni u "približavanju" Boga, jer to nije zadaća krštenika. Krštenik je sam pozvan približiti se Bogu kako bi se Bog približio Njemu. U nastavku pročitajte promišljanje fra Vinka Brkovića objavljeno na njegovim društvenim mrežama.
“Približite se Bogu i on će se približiti vama!” Jak 4,8
Počesto se može čuti kako netko približava Boga ovoj ili onoj skupini ljudi, ali to nije dužnost ili služba nikoga od nas. Pozvani smo biti Božji glasnici, navjestitelji Radosne vijesti, ali čovjek nije sposoban približiti Boga jer to bi podrazumijevalo kako je Bog u vlasti čovjeka.Ono što nas Pismo uči, jest Božja volja da se On sam učini bliskim čovjeku i taj vrhunac Božje blizine događa se s osobom Isusa Krista. Niti jedan čovjek, ma koliko god bio sposoban, nije to mogao zamisliti prije, a još manje danas to činiti. Bog nam tako ostaje najbliži u liturgiji Crkve, ali ne po zaslugama čovjeka, nego po vlastitoj želji/volji ili čemu god drugo.
Bog nam tako ostaje najbliži u liturgiji Crkve, ali ne po zaslugama čovjeka, nego po vlastitoj želji/volji ili čemu god drugo.
Kao svećenici imamo tu milost da snagom/milosti svetoga reda možemo slaviti sakramente neovisno o našoj vlastitoj dostojnosti, ali time još veću odgovornost prema onom drugom načelu, a to je da puno toga što predajemo u slavlju kao valjano, ovisi o našoj vlastitoj spremnosti za slavlje pojedinog sakramenta. Tim izvanjskim činima koje drugi vide može se činiti da tako “približavamo” Boga, ali to nije posve točno. Dok prvim slučajem, djelujemo kao posrednici Božje milosti, u drugom slučaju možemo biti oni koji djeluju u suprotnosti s onim što trebaju posredovati te postajemo kult sami sebi i svojima.
Različita je stvar s raznim pokretima i oblicima “manifestacija” koje predvode laici. Kod molitava koje predvode laici ne postoji načelo “ex opere operato” iliti samim činom izvršenja da je molitva uspješna. Nažalost susrećemo se s time kako sve više tih “manifestacija” završava devijacijama u kojima nije Bog više približen, nego netko drugi.
Nažalost susrećemo se s time kako sve više tih “manifestacija” završava devijacijama u kojima nije Bog više približen, nego netko drugi.
Stoga liturgija ostaje trajno mjesto Božje blizine i bez liturgije nema života unutar Crkve. Žalosno je vidjeti kako se pojedine liturgije “odrađuju” samo kako bi nakon toga uslijedila pobožnost koja vodi u “ekstazu”. Nastojmo biti oprezni u “približavanju” Boga, jer to nije zadaća krštenika. Krštenik je sam pozvan približiti se Bogu kako bi se Bog približio Njemu. Sve ostalo je mucanje o Bogu kao što reče jedan svetac.
Pogledajte ovu objavu na Instagramu.