Povijest Isusa Krista
Rođenje Blažene Djevice Marije

Mt, 1, 1-18

Čuli smo nabrajanje tolikih imena, tolikih naraštaja Starog zavjeta, početak Matejeva Evanđelja. Smisao svega nabrajanja tolikih rodoslovlja jest pokazati i dokazati kako je Isus Sin Božji, Mesija, potomak i neba i zemlje, dar Neba ovoj zemlji, ali istodobno izdanak i potomak, čija povijest seže duboko i daleko u prošlost, u davninu.

U Luke imamo rodoslovlje koje počinje s Isusom, a svršava s Adamom koji je također Božje dijete, Božji sin. Ovo se može nasloviti: Povijest Isusa Krista, povijest Boga među ljudima. U grčkom izvorniku Novoga zavjeta Matejevo Evanđelje kao i cijeli Novi zavjet počinje riječima: „Biblos geneseos“ – Knjiga postanka, rodoslovlje…

Biblija počinje Knjigom Postanka – zvanom i „Geneza“. Ovo je NOVI početak svijeta, s Isusom Kristom.

I ovo nabrajanje starozavjetnih imena jest nešto nalik portalu, dverima kroz koje se ulazi u veliku katedralu, stolnu crkvu povijesti i svjedočanstva o Isusu Kristu, Mesiji, Sinu Božjemu

Oni koji su bili na Zapadu i promatrali velike katedrale, spomenike vjere u kamenu, mogli su vidjeti na portalima, ulazima u ta zdanja vjere, jer u njima se vjera ‘postvarila’, „otvarila“, prešla je u kamen, tvar, mnoštva tih likova iz Staroga zavjeta, ponekad čak i u neobičnim, smiješnim stavovima.

I ovo nabrajanje starozavjetnih imena jest nešto nalik portalu, dverima kroz koje se ulazi u veliku katedralu, stolnu crkvu povijesti i svjedočanstva o Isusu Kristu, Mesiji, Sinu Božjemu. Četrnaest naraštaja od Abrahama do Davida, četrnaest od Davida do Babilonskog sužanjstva, četrnaest od sužanjstva do samoga Isusa.

Zašto četrnaest? Hebrejski jezik nema vokala, ima samo konsonante. Slova služe i kao brojevi. Slovo ‘d’ (dalet) ima vrijednost broja ‘četiri’ (4), slovo ‘v’ (vau) vrijednost broja šest (6). DVD – kad se sabere 4+6+4 dobijemo brojku četrnaest (14), a to je i brojna vrijednost imena David. Želi se pokazati da je Isus sin Davidov, sin Abrahamov, ali i Sin Božji.

S Abrahamom počinje povijest Božjega naroda, povijest Božjih obećanja koja su se prenosila, predavala (živa predaja) s naraštaja na naraštaj. U Knjizi Postanka, prvoj knjizi Biblije, nakon katastrofalnog početka, nakon grijeha praroditelja, bratoubojstva zatim širenja zla poput stepskog požara cijelim svijetom, uslijedio je opći potop u kome je spašen jedino pravedni Noa.

Potom Bog ponovno započinje svoju povijest sa svojim narodom, pozivom upućenim Abrahamu da iziđe iz plodne Mezopotamije, iz svog naroda, svog plemena, svoje obitelji, da ostavi sve dotadašnje i zaputi se onamo kamo ga Bog sam želi dovesti. Biblija je prepuna egzodusa, izlazaka, a prvi je počeo upravo s Abrahamom.

S Abrahamom se konstituira, temelji Božji narod koji postaje nositeljem objave i Božjih obećanja, snagom vjere onih koji u posluhu slušaju i vrše Božju volju. Isusovo rodoslovlje želi biti dokaz i pokaz legitimiteta, postulata kako je Isus s pravom Gospodin i Gospodar nad svojim narodom. Njegovi korijeni sežu duboko i daleko u prošlost.

Značajno je da upravo te „poganke“ donose ‘pogansku’, „nečistu“ krv u židovstvo, noseći u sebi živu predaju obećanja rođenja Mesije također i iz poganstva i za cijeli svijet

Znamo kako su danas pojedine monarhije u Europi ponosne na svoje korijene koji sežu duboko u povijest. Nekadašnji etiopski car Haile Selasije imao je u naslovu naziv “Kralj Siona” i “Lav iz Judina plemena”. U njegovoj obitelji kroz tisućljeća se provlačila misao i uvjerenje kako je on potomak kralja Salomona i kraljice od Sabe koja je pohodila Jeruzalem i divila se Salomonovoj mudrosti, a sa sobom donijela neviđene mirodije i parfeme iz Afrike.

Ovdje je za nas značajno spomenuti da Matej u svome rodoslovlju navodi četiri starozavjetne žene koje su mimo zakona, na nezakonit način, rodile potomstvo, ne sa svojim muževima. I Tamara, i Rahaba, i Ruta, i Bat-Šeba rodiše potomstvo na nedopušten, pa čak i skandalozan način. Tamara sa svojim svekrom, Rahaba bijaše jerihonska bludnica, Ruta bijaše poganka kojoj je umro muž i udala se za Boaza, a David je s Urijinom ženom, koji bijaše časnik u Davidovoj vojsci, ali Hetit, dakle nežidov, rodio Salomona. Značajno je da upravo te „poganke“ donose ‘pogansku’, „nečistu“ krv u židovstvo, noseći u sebi živu predaju obećanja rođenja Mesije također i iz poganstva i za cijeli svijet.

Sva četvorica potomaka onih žena postali su velike osobe u povijesti naroda, dok je ovdje kod Marije sami Bog začetnik života

Kao peti ženski lik spominje se Marija od koje se rodio Isus koji se zove Krist. Kao što one četiri nisu rodile od svojih zakonitih muževa potomstvo, tako ni Marija nije rodila sina sa svojim zaručnikom Josipom. Sva četvorica potomaka onih žena postali su velike osobe u povijesti naroda, dok je ovdje kod Marije sami Bog začetnik života. Nije mu tjelesni otac Josip, nego je on praksom i zakonom levirata Isusov otac kako bi se ubrojio među Davidove potomke.

Kao nova Rahaba spasava Marija svoj narod vjerom u Božju svemoć. Kao nova Tamara spasava ona narod od izumiranja. Ruta je pak rekla Bozu: “Našla sam milost u tvojim očima, gospodaru moj, ti si me utješio i progovorio mome srcu”. Marija, kao nova Ruta, izgovara svoje proročke riječi u Lukinu Evanđelju: “Veliča duša moja Gospodina, kliče duh moj u Bogu, mome Spasitelju koji se obazro na poniznost svoje sluškinje”. A kao nova Bat-Šeba donosi na svijet novoga Salomona, samu utjelovljenu Božju Mudrost, koji će biti sudac svega svijeta.

Upravo te četiri žene nose u svojim rukama ključ za razumijevanje Starog zavjeta, one razbijaju neprekinuti muški slijed u povijesti židovskih naraštaja. Pogani bivaju također baštinici obećanja. Ivanovo Evanđelje započinje riječima: “U početku bijaše Riječ”, dok u Mateja na početku imamo niz ljudi koji se gubi u dalekoj prošlosti.

Povijest nije apstraktna, ona se utjelovljuje u pojedincima, u likovima

Međutim, u tome dugom nizu imamo jednoga Nevidljivoga koji djeluje, koji usmjeruje povijest prema naprijed, prema dolasku Mesije. Povijest nije apstraktna, ona se utjelovljuje u pojedincima, u likovima. U tim likovima imamo toliko poruka i značenja koja se međusobno dopunjuju. Namjesto suhih rečeničnih izričaja imamo žive ljude, tako da na kraju utjelovljenju Riječi-Boga prethodi cijeli niz utjelovljenja i rađanja običnih ljudi.

Ako je Salomon nakon gradnje izrekao misao kako Boga ne može obuhvatiti ni nebo ni zemlja, a pogotovo ne ovaj Hram koji je podignuo njemu – svomu Bogu u čast – u Mariji imamo upravo taj novi prostor koji će postati Hramom za Sina Božjega. Ona koga ne mogu obuhvatiti nebo ni zemlja, sakrio se u Marijinu krilu. Kolika čast za ljudski rod, za svaku ženu, biti majkom, kolika čast Mariji da ju je Bog očistio od istočnoga grijeha, da bude čista posuda. Jer samo se iz čista može dobiti čisto, samo iz nevina nevino, samo iz sveta Sveto. A Anđeo je Mariji rekao da će se to „Sveto što će se iz nje roditi zvati Sin Božji!“.

Budimo poput Marije i mi hram Božji i Duha Svetoga. I MARIJI NEKA JE SRETAN ROĐENDAN!

Fra Tomislav Pervan/ Privatna arhiva

Dr. sc. fra Tomislav Pervan obnašao je značajne dužnosti u Hercegovačkoj franjevačkoj provinciji. Bio je međugorski župnik, potom i Provincijal. Najpoznatiji je po svom plodnom pisanju u mnogobrojnim katoličkim časopisima. Autor je desetak knjiga teoloških promišljanja te promišljanja na nedjeljna i svagdanja misna čitanja. Živi i radi u Međugorju kao duhovnik časnih sestara franjevki, a široj vjerničkoj javnosti poznat je kao ustrajan i cijenjen ispovjednik.