Mt 2,13-18

Pošto mudraci otiđoše, gle, anđeo se Gospodnji u snu javi Josipu: »Ustani, reče, uzmi dijete i majku njegovu te bježi u Egipat i ostani ondje dok ti ne reknem jer će Herod tražiti dijete da ga pogubi.« On ustane, uzme noću dijete i majku njegovu te krene u Egipat. I osta ondje do Herodova skončanja — da se ispuni što Gospodin reče po proroku: Iz Egipta dozvah Sina svoga.

Vidjevši da su ga mudraci izigrali, Herod se silno rasrdi i posla poubijati sve dječake u Betlehemu i po svoj okolici, od dvije godine naniže — prema vremenu što ga razazna od mudraca. Tada se ispuni što je rečeno po proroku Jeremiji:

U Rami se glas čuje, kuknjava i plač gorak: Rahela oplakuje sinove svoje i neće da se utješi jer više ih nema.

Tragično je i žalosno što čitamo, što čusmo o pokolju nevine dječice u Betlehemu. Tragično je i žalosno kako se ljudi postavljaju prema novorođenom Spasitelju svijeta. Herod nije samo povijesna osoba koja je uklanjala s puta sve koji su na bilo koji način ugrožavali njegovu prevlast u Palestini onoga doba, donosi Radiopostaja Mir Međugorje.

Herod je znamen, simbol, paradigma i pojam za krvnika koji uklanja s puta sve koji ga na bilo koji način ugrožavaju, koji bi mogli biti konkurencija ili rivali, ugroza njegovoj vlasti, prevlasti. I zato Isus mora bježati u Egipat, u Afriku. Riskantan, dalek put, prepun pljačkaša i drumskih razbojnika. Nesigurnost na svakom koraku. Ljudi ga ne žele. Jeruzalem se ne zapućuje u Betlehem potražiti Isusa kao oni zvjezdoznanci s Istoka. Jeruzalem ostaje u svome uhodanom životu i tijeku, učahuren u svojim mislima i prošlosti.

U izvješću što ga čusmo nema ni trunka božićne radosti, mira, spokoja. Naprotiv, imamo pobijene, na djelu je pomor djece i plač, naricanje majki. Ima li išta strašnijega i danas od toga na našim televizijskim zaslonima? Nema, kad se otima s majčinih grudi plod srca i pred vlastitim očima ubija. Bili smo tomu svjedoci i ovih mjeseci i godina.

Gledište Mateja evanđelista

Matej ovdje ima zreniku Knjigu Izlaska te sudbinu Izraelaca u Egiptu. I ondje je faraon naredio pokolj hebrejske djece, spašen je Mojsije na čudesan način i on će izvesti svoj narod u slobodu. Isus je novi Mojsije koji spašava cijeli svijet, i zato biva čudesno spašen bijegom u Egipat.

Ali Mateju nije do zločina, njegova je nakana reći: Da, upravo je ovaj Isus onaj koga su Pisma najavila. Isus nije nikakav lom u židovskoj povijesti, nikakvo strano tijelo, nije prevratnik, nego je on ispunjenje svih pretkazivanja. Stoga Matej toliko puta u svome spisu navodi kako se u Isusu ispunjavaju sva Pisma. Dogodilo se to kako bi se ispunila riječ… Da Rahela više ne plače zbog svoje djece, jer se u Kristu rodila nada za svijet. Ova mrtva, ubijena dječica, zbore, naviještaju novorođenoga Kralja. I ona su za svu potonju povijest optužnica svih koji postupaju zločinački i okrutno s njima, nevinima.

Ova mrtva dječica, naviještaju novorođenoga Kralja

Herod krvnik

Herod je uklonio mnoge protivnike kako bi sačuvao političku kontrolu i vlast nad prostorom koji su mu dodijelili Rimljani. Zapravo je on obična figura. Zbog svoga paranoična straha za vlast i vlastitu kožu dao je ubiti, u vodi ugušiti, svoju suprugu i tri vlastita sina! Bio je „po rimskoj milosti“ mali vazal, nekakav nazovikralj, u njihovoj milosti, jer je bio okrutan. Takav im je i trebao, da za njih odrađuje prljave poslove. Dokle god im je plaćao poreze i doprinose za silnu rimsku vojsku i administraciju, dotle su bili zbog njega i s njime zadovoljni, a on je čuvao svoj položaj, zavisan od rimske milosti. Bio je okrutni mali tiranin ili istočnjački despot, kakvih danas imamo na Istoku ili u Africi na stotine. Poznati zbog svoje okrutnosti i uklanjanja svakoga tko bi im se ispriječio na putu. Herod je, rekosmo, zbog paranoje, svoju vlastitu suprugu dao ugušiti u vodi, isto tako i trojicu svojih sinova dao je utopiti, jer je mislio kako kuju urotu protiv njega.

Kad dođoše ti mudraci s Istoka, sav se Jeruzalem uznemiri! Uznemirit će se Jeruzalem još jednom, kad Isus bude unišao u svoj grad kao židovski kralj na Cvjetnicu. Ne na konju, kao vladati, nego na magaretu! Parodija i travestija! I onda će se svijet pitati: Tko je to, što je to? – Odgovor će biti kako je došao Isus, prorok veliki iz Galileje.

Ovaj put Isus je umaknuo njegovu krvavom pohodu, anđeo je savjetovao Josipu u snu, da se ukloni s Majkom i Djetetom – novorođenčetom, u Egipat. Mudraci su u snu dobili naputak da se ne vraćaju Herodu, nego da krenu, da se zapute drugim putem u svoj zavičaj. Josip bježi, i to bijaše finale, kraj Božića u Isusovu zavičaju.

Ovaj put, Isus je umaknuo njegovu krvavom pohodu

Herod u nama

Herod nije trpio nikoga uz sebe. Svatko od nas je na svoj način mali Herod. U svakome od nas počiva „mali Herod“. Ne trpimo protivnike, suparnike, konkurenciju, Vidimo to iz politike te u politici i gospodarstvu svakoga dana. Ljudi se međusobno istrjebljuju, optužuju, ušutkavaju, ubijaju. Ne žele uza se jednaka sebi. Misle da su oni gospodari i kraljevi.

Zgražamo se nad Herodom, a zapravo taj Herod počiva i čuči negdje u svakome od nas. Kolikima pokvarimo Božić svojim ponašanjem, rječnikom, psovkama, nasiljem? U kolikima ubijamo nadu i Boga već u kolijevci, pogotovo u djetinjoj dobi? Kolika djeca i neodrasli i danas pate diljem svijeta, koliki su zlostavljani, koliki su završili na ulicama, kao siročad ili prosjaci? U kolikima se raj djetinjstva pretvara u pakao smrti i trajnoga umiranja, od najranije mladosti? Kolikima je uništeno djetinjstvo?

U kolikim malenima „ubijamo Boga u njima“ svojim riječima, psovkama, svađama, svojim bezbožnim pogledom, mrkim licem. Utjerujemo strah u najmanje da nas se plaše. U strahu su od odraslih. Oni će nam biti sudci! Polagat ćemo račun za svoju djecu!

Imali smo prigodu vidjeti onu uplakanu djecu u ratovima na ovim prostorima. Vidjeli smo također onu uplakanu djevojčicu iz razorena Vukovara na slici koja je obišla svijet. Ta je ista danas sretna majka s porukom da se nikada ne ponovi ono što ona doživjela u svome Vukovaru 1991. Ljubav je jača od smrti i ubijanja. Tako i u Betlehemu.

U kolikim malenima „ubijamo Boga u njima“ svojim riječima, psovkama, svađama, svojim bezbožnim pogledom, mrkim licem

Koja je poruka Božića?

Poruka je Božića i svih dana oko Božića, pa i svetoga Stjepana i današnjih Svetih mladenaca da su ljubav i prijateljstvo snaga koja pobjeđuje zlo i mržnju. Ali se smije oplakivati te nevine, kako to čine i Rahela u Starom zavjetu, i sve majke diljem svijeta. Plakanje i naricanje jest izričaj patnje i boli, i ono je bolje od očaja i zanijemjelosti.

Isus je umaknuo. Zloća nije pobijedila dobrotu i ljubav. Moć ljubavi veća je od zloće ljudi. Herod ga nije dosegnuo. Isus je rastao i odrastao i izrekao riječi koje su pokrenule svijet. Uzdrmao je svijet u njegovim temeljima. Herod je imao samo ograničenu vlast, a Isus će reći: “Dana mi je sva vlast, na nebu i na zemlji. Učinite sve narode mojim učenicima”. Da, njemu je dana sva vlast. Vlast koja ne tlači niti unesrećuje. Iskusili su to svi oni koji su se dali njime voditi.

Moć ljubavi veća je od zloće ljudi

I danas se pred nas postavlja upitnik: Komu povjeriti svoj život? Tko će mnome gospodariti? Što nama gospodari. Ako to nije Isus, ako on nije kralj moga života, što će se s njime dogoditi? Otići će od nas, napustit će nas. Neće biti više ovdje, u Hercegovini, u Hrvatskoj, Europi, otići će u Afriku, onima koji ga žele, koji za njime žude kao za svjetlom.

Vidimo kako se danas pomiče granica između vjere i nevjere, kako kršćanstvo iseljava iz Europe, kako ljudi ne žele Isusa u svojim životima. Želimo biti svoji mali bogovi, na svojim malim prostorima, da se nitko ne miješa u naše poslove, da nam nitko ne brka niti remeti naše krugove.

Isus bježi u Egipat, u Afriku, kako bi spasio svoj život od nasilnika. Kako se njegov život ne bi utrnuo na svome početku. Silazi u Egipat upravo kao Izrael-Jakov sa svojim sinovima, kojih dvije tisuće godina prije Isusova rođenja, kako bi preživjeli glad.

Isus bježi, odlazi u Egipat kako bi u svome životu ponovio, rekapitulirao, povijest svoga naroda. Izrael-Jakov bijaše ‘Božji borac’, sin Božji, ovdje u Isusu imamo također Sina Božjega, početak novoga Božjeg naroda. Čuli smo kako se na Isusu ispunja ono što je Bog rekao u prošlosti, što je najavio preko proroka. Oni bacaju svjetlo na Isusa, a Isus svojim životom ovjerovljuje njihove riječi i proročanstva.

Isusov dolazak na ovaj svijet najava je miroljubive borbe protiv svih silnika i zlosilnika ovoga svijeta, protiv svih sila zla i Zloga

Vraća se Josip ponovno na anđelov savjet u Nazaret. To je Božji plan spasenja. Završit će on na križu, ali će se vratiti, uskrsnuti iz groba. To je Božji plan s Isusom. Nepobjedivost i neuklonjivost Isusova iz ovoga svijeta. Isusov dolazak na ovaj svijet najava je miroljubive borbe protiv svih silnika i zlosilnika ovoga svijeta, protiv svih sila zla i Zloga.

Zli se urotio da već u samome začetku iskorijeni Isusa s ovoga svijeta, da ga uguši u zametku. Ali to je nemoguće. Bog je ljubav!, Sotona je mržnja, i tko ostaje u mržnji, ostaje u Sotoni. Prema povijesnim izvorima Herod je umro u dugim strašnim mukama, nakon 33 godine vladavine, dvije godine nakon Isusova rođenja. Uzalud njegova nastojanja ukloniti Isusa, uzalud i sva nastojanja potonjih naraštaja i njegovih nasljednika. Bog nije mrtav, on se ne da ukloniti. Sveta obitelj ima odsada glavnu riječ.