Navrati i k nama, Gospodine, trebamo te

Lk 4,38-44

Isus ima punomoć naviještati novi nauk – u sili, ima ovlast liječiti bolesne, izgoniti nečiste sile, mrtve uskrisavati. Nalazimo ga u Petrovoj kući gdje je Petrova punica u ognjici, u vatri. Isus ponovno ‘naređuje’ i vatra je ostavlja. Isti izričaj kao i kod izgona nečiste sile. Sve je u službi Isusova poslanja. Čudesa nemaju svrhu u samima sebi. Isus želi izliječiti žarište bolesti. Još uvijek nam u ušima odzvanja ono ‘danas’. Danas vidjesmo neviđene stvari, čusmo nečuvene riječi. Svi su preneraženi, gotovo izvan sebe. Bog je ponovno ili pak napokon, nakon stoljeća šutnje, pohodio narod svoj, a Isus podaruje Božjoj riječi novo značenje i učinkovitost.

Isusova nazočnost i riječ snažniji su od bilo kakve bolesti

Znakovito je da Isus čini ovo čudo u subotu. Subota je trajni podsjetnik na djelo stvaranja, ali i predznak otkupljenja i konačnog smirenja u Gospodinu. Subotom se i danas židovska zajednica osjeća otkupljenom. I nakon bogoslužja u bogomolji zapućuju se doma. Objeduju. Nakon odmora, podveče, ponovno Isus stupa u akciju jer je prestao subotnji odmor. Mogu mirno (do)nositi bolesnike i nemoćnike.

Isus oslobađa Petrovu punicu od vrućice. Ona postaje dionikom snage Isusove riječi. Isusova nazočnost i riječ snažniji su od bilo kakve bolesti. Vjerojatno je ona bila jedina žena u Kafarnaumu koja je povjerovala Isusu i obratila se jer je dopustila da Petar, njezin zet, slijedi Gospodina, da se više ne brine za svoju kuću i njezinu kćer. Isus prema Lukinu Evanđelju još nije pozvao Petra, dogodit će se to tek u sljedećem poglavlju, nakon obilnoga, čudesnoga ribolova. I to nije moglo biti skriveno.

Uspjeh je samo onda pravi ako je drugomu bolje, a ne ako se ja osobno bolje osjećam

Isus nije tražio vanjski uspjeh, nije tražio odobravanje. Zapravo, kad čovjek traži uspjeh, on redovito izostane. Uspjeh je samo onda pravi ako je drugomu bolje, a ne ako se ja osobno bolje osjećam. Ne želi Isus nikakvu popularnost, promidžbu za sebe, nikakvu slavu ni pljeskanje ili odobravanje masa. Sve to ograničava čovjekovu slobodu, spektakli redovito guše i ne daju živjeti. Čovjek postaje ovisnik o mnoštvu kao o drogi.

Tako i u Isusa. Ispunio je Isus svoju zadaću u trenutku kad je čovjeku bolje, kad je ozdravio čovjeka, kad je čovjeku pomogao. Stoga u prva tri Evanđelja ne ćemo pronaći ni jedne riječi Isusove o samome sebi, svojoj osobi, nego on govori isključivo o svome poslanju i svome Bogu – Ocu, o kraljevstvu nebeskom. On je uvijek u drugom planu, negdje otraga, nikada pod svjetlima pozornice.

Te subotnje večeri skupilo se cijelo mjesto oko Petrove kuće i tražilo da ih se Isus dotakne. Oko Isusa nema još učenika kao pratnje, nema još dvanaestorice, još ih nije pozvao ni odvojio. Težište se stavlja na mnoštva koja hrle k Isusu da se nahrane novim naukom, da ih on izliječi, dotakne, oslobodi. S Isusom dolazi blagoslovljeni dan nad cijelo mjesto, novina i spasenje ponuđeni su u Isusovoj osobi.

Isus izgoni nečiste sile, noću. One djeluju – prema općem uvjerenju noću – i zato Isus nastupa kao egzorcist. One ga očituju, ne mogu sakriti njegovu osobu, snagu i ovlast, oslobađati ljude za Boga. Isus im naređuje šutnju. On koji je nijemima usta otvarao, zabranjuje duhovima da govore drugima o njemu. Ti demoni točno znaju što je ovdje posrijedi, kakva se bitka, kakva utakmica odigrava u Isusu iz Nazareta i s njegovom osobom, poznaju oni Isusovu narav i bit.

Treba i njima nakon duge zime iščekivanja i mrzline hladnih dana navijestiti proljeće Radosne vijesti: Bog je tu, Bog želi čovjeka i njegovo srce.

Isus mora slijediti svoje poslanje, svoj nalog. Mora ići dalje. Ne želi da ga svojataju ni ovi sada u Kafarnaumu kao svoga. Ne želi se on staviti u okove, u stezulje mjesnih okvira, maloga ribarskoga mjesta. Ima on viziju za cijeli svijet. Onima koji bi ga htjeli zadržati i učiniti poznatim veli kako mora i drugim mjestima naviještati Radosnu vijest. Navještaj kraljevstva Božjega, izgon zlih sila. Djelokrug se povećava na cijeli okoliš, i dalje. Njega treba cijela Galileja, cijela Judeja, ne smije se ograničiti samo na uski prostor. Bit će onih u Kafarnaumu koji će ga trebati. Ali isto tako ima i onih po Galileji koji ga trebaju i traže. Treba i njima nakon duge zime iščekivanja i mrzline hladnih dana navijestiti proljeće Radosne vijesti: Bog je tu, Bog želi čovjeka i njegovo srce. On se želi nastaniti, kod nas ponovno udomiti.

Tražili su Gospodina rano ujutro na samotnom mjestu. I našli su ga. Zašto ga traže? Ljudi žele odgovor na svoja temeljna životna pitanja. Problem diktature počinje upravo ondje kad više ne mogu pitati, već mi se rješenja nameću sa svih strana, kad primam gotove ‘recepte’. Ljudi su dolazili Isusu s raznim pitanjima, upitnicima, problemima, bolestima. Tražili su rješenja koja im je velikodušno nudio. Prisjetimo se samo njegovih poučaka, njegovih riječi i govora. Najgore je kad čovjek ima rješenje za sve i kad mu drugi ne treba u životu.

Sav govor o Bogu samo je onda legitiman ako prenosi i posreduje osobno iskustvo s Bogom

Vjera je put do Boga, uska cesta i staza, a ne kuća u kojoj se može mirno i udobno stanovati. Čovjekov život je putovanje. Vjera je hod kroz život za Isusom Kristom. Isusu nije do vanjskih učinaka ili uspjeha nego do čovjekova spasenja i boljitka. Isus ne docira, nego ozbiljuje u djelovanju Božju riječ. Sav govor o Bogu samo je onda legitiman ako prenosi i posreduje osobno iskustvo s Bogom koje čovjek stekne kroz svoje ophođenje sa samim Gospodinom.

To bi bilo nalik onomu tko bi pokušavao dočarati sreću uspjeha prikazujući na tablici učinke hormona žlijezda s unutarnjim lučenjem. Nemoguće je neposrednost doživljavanja i iskustva dočarati opisnim, verbalnim tumačenjem ili pak radom hormona. Čovjek se sam mora zaputiti u doživljaj i iskustvo – poglavito pak u pitanjima Boga i Isusa Krista.

Fra Tomislav Pervan/ Privatna arhiva

Dr. sc. fra Tomislav Pervan obnašao je značajne dužnosti u Hercegovačkoj franjevačkoj provinciji. Bio je međugorski župnik, potom i Provincijal. Najpoznatiji je po svom plodnom pisanju u mnogobrojnim katoličkim časopisima. Autor je desetak knjiga teoloških promišljanja te promišljanja na nedjeljna i svagdanja misna čitanja. Živi i radi u Međugorju kao duhovnik časnih sestara franjevki, a široj vjerničkoj javnosti poznat je kao ustrajan i cijenjen ispovjednik.