Uvodeći u emisiju, fra Stjepan Brčina potaknuo je na razmišljanje o temi praštanja i što je potrebno da se ovoga Božića u našim srcima rodi Isus. “Jedan svetac je lijepo rekao da se Isus i 1.000 puta rodi u Betlehemu uzalud je ako se ne rodi u mom i u tvome srcu.  Ono što iz iskustva mogu reći jest da je jedna od većih zapreka da se Isus ne rodi u našem srcu svakako nepraštanje.  Vjerujem da ćete, dragi slušatelji, mnogi ovih dana razmišljati o svom životu i svemu onome što trebate ispovjediti i da ćete naići možda i na tu temu praštanja. Možda ste u potrebi da nekome oprostite.  Najčešće praštamo drugima, bližnjima, Bogu i sebi. Često ne razumijemo temu praštanja i ponekad nismo ni sigurni jesmo li oprostili nekome.” U nastavku je istaknuo da nepraštanje može onemogućiti milost koju nam je Bog pripremio.

Nije nikada dobro da glumimo u svom srcu kako smo nekom oprostili ako zaista to nismo učinili.

“Ako ne oprostimo, blokiramo svoju dušu za mnoge milosti, a s druge strane, kao da “živimo i liježemo ” s tom osobom kojoj ne praštamo. Stalno mislimo na tu osobu. U duhovnosti je važno da Gospodin izliječi naša srca i zato je potrebno oprostiti, ali i da nama drugi oproste. Ima i onih koji su možda 1000 puta do sada prošli neku molitvu praštanja.  Kralj David u psalmima kaže: da me povrijedio neki stranac ili neki neprijatelj bilo bi mi svejedno, ali ti, ti si me povrijedio, koji si sa mnom drugovao. Ti koji si bio moj prijatelj. On isto želi reći koliko ga povrijedilo to što ga baš njegov prijatelj povrijedio. Najviše nas bole povrede i udarci onih naših najbližih, prijatelja, rodbine, roditelja, djece i naravno da sve što ima više međuljudskih odnosa toliko postoji i uvreda. Možda i mi nepažnjom povrijedimo nekoga ili nas netko povrijedi i nije nikada dobro da glumimo u svom srcu kako smo nekom oprostili ako zaista to nismo učinili. Mnogi kršćani se muče i kažu: Ja ne mogu oprostiti!  Naravno, braćo i sestre, da ne možemo oprostiti ako opraštamo našom snagom.  Ako želiš oprostiti sebi i Bogu, ali i bližnjemu moraš se sjetiti da mi katolici ne praštamo našom snagom. Od nas se traži volja i želja da i mi praštamo snagom i ljubavlju Isusa Krista, ljubavlju  Živoga Boga i zato svaki put kada želimo nekoj osobi oprostiti ili kada tražimo oprost drugih važno je to činimo u ime našega Isusa koji je ljubav”, naglasio je fra Brčina.

Molim vas, ako ste katolici i vjernici, onda razmislite dobro što bi trebalo ići na bor, a što ispod bora. Ne ukrašavajte domove nekim lijepim figuricama o čijoj simbolici niste ni promislili.

Na kraju je slušateljima poručio da se klone bilo kakvih nekršćanskih simbola i riječi koje ne priliče svetkovini Božića i koje sa Božićem zapravo nemaju nikakvoga smisla. “Kada prolazite ulicama našega grada žalosno je vidjeti sve ukrašeno, a zapravo oslobođeno od bilo kojeg katoličkog kršćanskog simbola. Ne mogu razumjeti kad gledam one borove u gradu ili adventski vijenac što se zapravo slavi. Mi ne slavimo nikakav praznik, nešto prazno što sama riječ praznik označava je nešto već  točno znamo što slavimo svetkovinom Božića! Slavimo rođenje Isusa Krista i zato mislim da zaslužuje da barem u našim domovima gdje smo slobodni, postaviti taj bor ili jaslice kako treba. Žalosno mi je vidjeti da ponekad u blagoslovu kuća, kada uđem vidim iste ukrase ili figurice koje nemaju veze sa Božićem.

Ne postoji božićna čarolija, nema tu nikakve čarolije. Treba izbaciti iz rječnika ono što ne priliči Božiću.

Ako imate svoju djecu ili kada vam budu dolazili gosti za Božić u kući hoće li  vaš bor ili baš jaslice potaknuti na razmišljanje o Bogu ili će se samo diviti onako neko ljepoti.  Jaslice imaju svoju teološku i vjersku poruku. Kada promatram te jaslice i dijete koje u njima leži, sve ima smisao. Nema tu nikakve čarolije nego se zna točno što je Božić i smješno je to čuti. Nema tu čarolije, sunce moje, mi točno znamo što slavimo u Božiću, pa vas molim, roditelji, pripazite da djecu poučite onome što se u Božiću slavi”, potaknuo je fra Brčina.