”Kako dati na svetoj misi ‘mir s tobom’ ako s tom osobom više nemate kontakt, odnosno više se ni ne pozdravljate. Druga strana ne želi kontakt niti prihvaća vaše traženje oprosta, a bili ste bliski to je jako teško po ljudskoj naravi shvatiti”, pitanje je koje je postavio slušatelj Radiopostaje Mir Međugorje u emisiji Pitajte svećenika. U nastavku pročitajte što mu je odgovorio svećenik Hercegovačke franjevačke provincije koji je trenutno na službi u Zagrebu kao pomoćni odgojitelj bogoslova fra Renato Galić.

Prije konkretnog odgovora na postavljeno pitanje, zastao je na samoj gesti pružanja mira i njezinoj simbolici u kontekstu euharistijskog slavlja.

”Gestu pružanja mira nalazimo u jednom od najstarijih opisa euharistije koji nam je ostavio Justin iz II. stoljeća, a on kaže kako kršćani za vrijeme slavlja razmjenjuju poljubac mira. Nekoliko stoljeća kasnije, ova je gesta zadobila novo mjesto, ono koje ima i danas. Točnije, nalazi se u dijelu slavlje koje se naziva Obred pričesti, to jest između molitve Oče naš i samog primanja Kristova tijela. To mi se čini važno budući da u molitvi Oče naš molimo sljedeće: i otpusti nam duge naše kako i mi otpuštamo dužnicima našim. Mogli bismo reći kako prije samog pristupanja pričesti mi sebi osvješćujemo kako od Gospodina uvijek primamo milosrđe i oproštenje svojih grijeha, te kako smo upravo to pozvani dati drugima u gesti pružanja mira. Važno je također spomenuti kako se obred pričesti ne smije shvatiti isključivo kroz osobnu dimenziju mene i Boga kojeg primam, već da je slavlje euharistije uvijek u kontekstu zajednice, te da svi mi, čak i one osobe koje ne poznajemo dobro ili nismo u najboljem odnosima, zajedno tvorimo Kristovo tijelo. Pričestiti se Kristovim tijelom nas nuka da ostvarimo jedan intimniji odnos ne samo s Gospodinom, već i s drugima koji također primaju Kristovo tijelo, a gesta pružanja mira nas priprema da u miru s jedni s drugima to i ostvarimo”, kazao je fra Renato Galić ističući kako ”znak pružanja mira nije isključivo jedan formalni čin kada ću ja pružiti svoju ruku svima koji se nalaze oko mene”.

Mogli bismo reći kako prije samog pristupanja pričesti mi sebi osvješćujemo kako od Gospodina uvijek primamo milosrđe i oproštenje svojih grijeha, te kako smo upravo to pozvani dati drugima u gesti pružanja mira.

”Njegova je simbolika da na jedan izvanjski način pokažemo stav i svijest naše nutrine: oprost kojeg primam od Gospodina, taj oprost dajem i drugom. Mir dolazi prvenstveno od Boga, kako to kažemo u euharistiji mir vam ostavljam, mir vam svoje dajem…Kristov mir nije samo odsutnost svađe ili rata, već označava blagostanje, cjelovitost, radost, sreću koju nam Gospodin daje”, kazao je fra Renato ističući ove bitne stvari radi što kvalitetnijeg odgovora na postavljeno pitanje.

”Na temelju samoga pitanja, nažalost, nije moguće stvoriti jedan širi kontekst odnosa ove dvije osobe, te steći jednu potpuniji sliku što bi svakako uvelike pomoglo oko razumijevanja ovoga pitanja. Isto tako, sa žaljenjem treba istaknuti, kako ovo nije izolirani slučaj, već ih ima dosta u kojima je jedna strana spremna pružiti ruku pomirenja, a druga ne želi više nikakav kontakt.

Lijepo je svakako istaknuti kako se iz postavljenog pitanja može razumjeti da naš slušatelj ispravno shvaća značenje geste pružanja mira, te da mu konkretna situacija stvara problem. Nažalost, on tu ne može puno toga učiniti. Svakako mu savjetujem da u duhu evanđeoske poruke nastavi držati ispruženu ruku pomirenja prema drugoj osobi i nadati se ponovno zajedništvu s tom osobom. Nije na odmet sjetiti se u molitvi te osobe kako mi smogla snagu oprosta. Također savjetujem da ga to ne treba sprječavati odlaska na svetu pričest jer on pokazuje spremnost za pomirenje, odnosno nije osoba koja odbija pomirenje u ovom slučaju”, zaključio je fra Renato Galić.